Nepravomoćno smrtno pravo je grana deliktnog prava koja omogućuje povrat imovine žrtve kada je netko ubijen. Odštetno pravo regulira i namjerno i nemarno ponašanje koje uzrokuje štetu. To je oblik građanskog prava, što znači da pojedinci podnose te tužbe jedni protiv drugih. To također znači da su kazne novčane, a ne kaznene kazne kao što je zatvor.
Prema zakonu u Sjedinjenim Državama i mnogim drugim zemljama, svaka osoba ima zakonsku dužnost prema svakoj drugoj osobi da ne uzrokuje štetu. Ako netko prekrši tu zakonsku dužnost, bilo da se ponaša vrlo nepažljivo ili da učini nešto namjerno da naudi drugome, onda osoba koja je oštećena nemarom ili namjernim lošim postupkom ima zakonsko pravo na izliječenje. Odštetno pravo diktira što osoba mora dokazati kako bi dokazala da je prekršena dužnost i koje vrste štete oštećena žrtva ima pravo nadoknaditi.
Kada netko umre od posljedica nepažnje ili namjerne nepravde, ta osoba očito ne može tužiti osobu odgovornu za njegovu ozljedu. Zakon, međutim, nalaže da se netko ipak treba oporaviti, a da osoba koja je prouzročila ozljedu ipak mora platiti. Stoga je na snazi protupravni zakon o smrti koji omogućuje tužbu ostavine preminule osobe.
Da bi podnio tužbu protiv nezakonite smrti prema zakonu o nezakonitoj smrti, tužitelj mora imati punomoćje. To znači da mora biti na neki način povezan s umrlom žrtvom i mora imati odgovarajuću vezu sa žrtvom kako bi predstavljao ostavinu. Muževi, žene, djeca, pa čak i roditelji mogu podnijeti krivičnu smrtnu tužbu prema zakonu o nezakonitoj smrti. Susjedima i slučajnim poznanicima, na primjer, općenito nije dopušteno pokrenuti krivičnu tužbu za smrt.
Tužitelj koji podnosi krivičnu tužbu za smrt općenito mora dokazati i druge elemente slučaja koje bi žrtva morala dokazati da je živa. Na primjer, ako je osoba tužila zbog nemara, morala bi dokazati da je tuženik zapravo bio nemaran, da je nemar bio neposredan ili izravni uzrok ozljede, te da su ozljeda i šteta stvarno nastupile. Nepravomoćni zakon o smrti stoga nalaže da tužitelj koji tuži u ime preminule žrtve mora dokazati te iste elemente kako bi se oporavio za smrt. Zakon također nalaže da se odgovarajuća nagodba za nezakonitu smrt temelji na očekivanom životnom vijeku osobe, iznosu novca koji je zaradio i drugim povezanim čimbenicima kao što je bliskost preminule osobe s tužiteljem.