Zakon o pravednim radnim standardima iz 1938. je zakon koji je donesen kako bi zaštitio radnike od vrsta zlostavljanja koje su se događale u industrijskoj revoluciji. Za to vrijeme tvrtke su radnicima isplaćivale vrlo male plaće, a ipak ljudi, posebno novi imigranti, nisu imali izbora nego prihvatiti se posla kako bi prehranili svoje obitelji. Zakon o poštenim radnim standardima donesen je kako bi zaštitio te radnike i osigurao da poslodavci isplaćuju poštenu i razumnu plaću.
Izvorne odredbe navedene u Zakonu o poštenim radnim standardima iz 1938. primjenjivale su se na sve poslove koji su se bavili ili su utjecali na međudržavnu trgovinu. Razlog za ovo ograničenje bio je taj što je donesen savezni zakon, a savezna zakonodavna tijela nemaju široku ovlast za upravljanje poduzećima. Savezna vlada dobiva ovlast za donošenje takvog zakona iz Međudržavne trgovinske klauzule u Ustavu SAD-a, koja joj daje ovlast da upravlja pitanjima koja se odnose na međudržavnu trgovinu.
Zakon iz 1938. sadržavao je tri glavne odredbe. Prvo, uspostavio je pravila kako bi se osiguralo da se ljudima isplaćuje plaća za život. Drugo, nalagala je posebna pravila o plaćama za prekovremeni rad. Treće, stvorio je posebne zakone koji se odnose na zapošljavanje maloljetnika.
U skladu s odredbama zakona o životnoj plaći, Zakonom o poštenim standardima rada postavljena je federalna minimalna plaća koja se primjenjuje na nacionalnoj razini. Poslodavci su morali svakom radniku isplatiti najmanje minimalnu plaću. Početna minimalna plaća utvrđena zakonom bila je 0.40 američkih dolara (USD) po satu.
Odredbe o plaće za život također su jamčile zaposlenicima prekovremeni rad, koji se plaćao na vrijeme i pol. To je značilo da ako je radnik radio više od 40 sati u određenom tjednu, za te sate mu je plaćeno vrijeme i pol. Dakle, ako je radnik zarađivao 0.40 USD po satu, za svaki sat koji je radio više od 40 sati tjedno, bio je plaćen 0.60 USD.
Zakonom su utvrđena i pravila za zapošljavanje maloljetnika. Zakon je postavio pravila koja ograničavaju zapošljavanje maloljetnika u “ugnjetavačkom radu djece”. To je uključivalo postavljanje ograničenja broja sati koje dijete može raditi i zabranu djeci da rade na iznimno opasnim ili opasnim poslovima.
Došlo je do mnogih amandmana na početni Zakon o poštenim radnim standardima od njegova donošenja 1938. Na primjer, u amandmanu iz 1949. minimalna je plaća podignuta na 0.75 USD po satu. Godine 1963. donesen je Zakon o jednakoj plaći za jednak rad, kojim se muškarcima i ženama nalaže jednaka plaća za isti rad.
Drugim izmjenama i dopunama donesenim tijekom godina zakon je proširen tako da uključuje više poduzeća i organizacija te pruža širu zaštitu radnika i maloljetnika. Minimalna plaća također je više puta povećana, uključujući promjenu iz 2007. na 7.25 USD. Svi su ovi zakoni osmišljeni kako bi osigurali zaštitu radnika.