Što je Zakon o privatnosti elektroničkih komunikacija?

Zakon o privatnosti elektroničkih komunikacija je zakon koji je američki Kongres donio 1986. godine i koji postavlja odredbe o pravima na privatnost kada ljudi koriste telefone, računala, mobitele ili druga sredstva za električni prijenos komunikacije poput faksova ili slanja poruka. Godine 1986. odredbe nisu uključivale neke od novijih oblika komunikacije razvijene od tada. Ipak, ovi oblici komunikacije, poput tekstualnih poruka, još uvijek su obuhvaćeni zakonom.

U osnovi, Zakon o privatnosti elektroničkih komunikacija tvrdi da je protuzakonito koristiti bilo koji oblik elektroničke komunikacije kako bi se netko osudio ili optužio za kazneno djelo bez prethodnog naloga za pretres. Također je protuzakonito prisluškivati ​​komunikaciju radi dobivanja naloga za pretragu ili prekidanja prijenosa. To se smatra nezakonitom pretragom i zapljenom.

Na primjer, policija ne može koristiti snimljeni telefonski razgovor s osumnjičenikom bez prethodnog savjetovanja osumnjičenika o snimanju. U većini slučajeva, osim ako nije dobiven valjani nalog, ako osoba ne pristane na snimanje, materijal dobiven razgovorom ne može se koristiti. Privatni građanin koji snima razgovor druge osobe bez njezina pristanka također se ne može podnijeti kao dokaz, u mnogim slučajevima, iako se može koristiti za utvrđivanje prava na dobivanje naloga.

Zakon o privatnosti elektroničkih komunikacija doživio je neke manje promjene od uspostave Patriotskog zakona nakon 11. rujna 2001. U većini slučajeva, međutim, zakon zabranjuje vladi da prisluškuje razgovore privatnih građana uz prethodno ishođenje naloga.

Ovaj zakon je dobio dodatnu pozornost jer je Vrhovni sud presudio da je predsjednik George W. Bush prekršio zakon naredivši snimanje razgovora bez prethodnog dobivanja naloga. Kršenje je kazneno djelo za opoziv, no većina demokrata priznaje da njihov neuspjeh u kontroli Doma i Senata vjerojatno znači da neće biti dovoljno glasova za opoziv Busha.

Drugi smatraju da je predsjednik, iako je prekršio Zakon o privatnosti elektroničkih komunikacija, bio u pravu što je to učinio u interesu zaštite nacije od mogućih terorističkih aktivnosti. To je u ovom trenutku popriličan argument, koji nije sasvim pristrasan. Neki republikanci smatraju da bi ovo kršenje trebalo biti razlog za opoziv, a neki demokrati smatraju da ne bi trebalo.