Zakon o slobodi informacija (FOIA) je zakon Sjedinjenih Država koji je osmišljen kako bi javnosti dao pravo pristupa određenim informacijama koje posjeduju agencije savezne vlade. Donesen je 1966. i kodificiran je u 5. USC § 552, a stalno se ažurira i dopunjuje kako bi se uračunale stvari poput digitalnih arhiva podataka i elektroničkih informacijskih sustava. Zakon propisuje skup parametara i zahtjeva koji detaljno navode tko može podnijeti zahtjev, kako taj zahtjev treba biti sročen i kako se na njega mora odgovoriti. Općenito, svatko može podnijeti zahtjev za dobivanje informacija prema zakonu, iako je u većini slučajeva primjenjiv samo na savezne agencije. Državne i lokalne vlasti mogu imati slične zahtjeve za izvješćivanje i objavljivanje, ali oni obično ne potpadaju pod ovaj zakon. Važno je napomenuti da se ne moraju otkriti sve informacije u svim okolnostima. Transparentnost je jedan od najvećih ciljeva zakona, ali čak i dalje postoje neki dokumenti i baze podataka koji se jednostavno ne mogu otkriti javnosti — barem ne bez prilično ozbiljnih ograničenja.
Osnove zahtjeva
Zakon omogućuje ljudima pristup određenim informacijama koje su prethodno bile strogo kontrolirane od strane vladinih agencija, ali još uvijek daje tim agencijama puno ovlasti da strukturiraju način na koji će postupati i odgovoriti na zahtjeve. Svaka savezna agencija obično ima svoj ured za otkrivanje podataka, koji regulira način na koji se obrađuju zahtjevi FOIA za tu agenciju. Ne rješavaju sve agencije na isti način na svoje zahtjeve za slobodu informacija, ali zakon predviđa neka posebna pravila kada su u pitanju stvari kao što su pravovremenost odgovora na zahtjeve, priroda materijala koji se može otkriti i ispravna procedura za uskraćivanje materijala.
Svaka agencija također obično mora objaviti vodič u kojem će javnost znati kako podnijeti zahtjev za svoju evidenciju. To uključuje izradu priručnika, indeksa, referentnog vodiča i opis sustava lokatora informacija. Tome se često najbolje može pristupiti putem web stranice agencije, ali obično je potrebno da bude i tiskano.
Parametri primjene
Općenito se smatra da se Zakon o slobodi informacija široko primjenjuje na savezne regulatorne agencije, agencije izvršne vlasti i većinu saveznih ureda i odjela kao i na savezne korporacije. Međutim, ne odnosi se na savezne sudove, niti je obuhvaćen Kongres; određeni dijelovi Izvršnog ureda koji služe posebno za pomoć i savjetovanje predsjednika također su također izuzeti.
Većina dokumenata i podataka je uključena, ali opet obično ne sve. Zakon pokriva svu “agencijsku evidenciju”, koja u većini slučajeva uključuje e-poštu, ispisane dokumente, elektroničke zapise, karte, video zapise i fotografije koje je pribavila ili izradila agencija. U većini slučajeva, ovaj materijal mora biti pod kontrolom i posjedom određene agencije kako bi bio podoban za zahtjev i otkrivanje FOIA-e.
Tko može podnijeti zahtjev
Prema zakonu, “svaka osoba” ima pravo i pravo podnijeti zahtjev. To uključuje državljane Sjedinjenih Država, strane državljane, sveučilišta, udruge i organizacije. Skandal Watergate ranih 1970-ih potaknuo je neke od prvih izmjena FOIA-e, koje su stupile na snagu 1974.; između ostalog, to je proširilo definicije tko može zahtijevati informacije i zahtijevalo strožiju usklađenost od strane agencija.
Važne iznimke
Iako je zakon osmišljen kako bi promicao transparentnost, nije namijenjen da bude potpuno otvorena vrata informacijama. Ponekad dijelovi traženog dokumenta mogu sadržavati informacije koje bi mogle biti štetne za agenciju ili narušiti privatnost pojedinca. U ovakvim slučajevima agencija obično ima diskrecijsko pravo uskratiti taj materijal pod jednim ili više od devet različitih izuzeća koje predviđa Zakon o slobodi informacija.
Izuzeća obično ne djeluju kao izravne zabrane, a bilo koji dio materijala koji nije izuzet mora se obično i dalje objaviti u skladu sa zahtjevom zakona da se svaki “razumno odvojivi dio” dokumenta mora otkriti nakon što su izuzeti dijelovi je redigirano. Djelomično je to kako bi se spriječila agencija da zadrži cijeli dokument za samo jedno ime, rečenicu ili fotografiju.
Devet izuzeća FOIA-e je kako slijedi:
Izuzeće (b)(1) Tajna pitanja nacionalne obrane ili vanjske politike
Izuzeće (b)(2) Interna pravila i prakse za osoblje
Izuzeće (b)(3) Informacije koje su posebno izuzete drugim statutima
Izuzeće (b)(4) Poslovne tajne, komercijalne ili financijske informacije
Izuzeće (b)(5) Povlašteni međuagencijski ili unutaragencijski memorandumi ili pisma
Izuzeće (b)(6) Osobni podaci koji utječu na privatnost pojedinca
Izuzeće (b)(7) Istražni zapisnici sastavljeni za potrebe provođenja zakona
Izuzeće (b)(8) Evidencija financijskih institucija
Izuzeće (b)(9) Geografske i geofizičke informacije o bušotinama