Zakon o socijalnom osiguranju je zakon Sjedinjenih Država donesen 1935. godine, za vrijeme predsjedanja Franklina Roosevelta. Primarna svrha zakona bila je pomoći umirovljenim osobama stvaranjem mirovinskog fonda koji će koordinirati vlada. Ovaj zakon je donesen djelomično kao odgovor na poteškoće s kojima su se ljudi suočavali tijekom Velike depresije. Oduvijek se financirao oporezivanjem platnog spiska radnika.
Čovjek po imenu Francis Townsend bio je uvelike odgovoran za poticanje pokreta za neku vrstu nacionalnog mirovinskog programa. Napravio je klub 1930-ih u koji su se ljudi mogli pridružiti ako su favorizirali mirovinu. Završio je s milijunima članova, a oni su potpisali peticiju koju je dao predsjednici. Vlada je odgovorila stvaranjem socijalnog osiguranja, ali Townsend je zapravo bio vrlo nezadovoljan konačnim proizvodom.
Razina oporezivanja i beneficija Zakona o socijalnom osiguranju stalno su se prilagođavali tijekom vremena, uglavnom kao odgovor na inflaciju. U nekim slučajevima te prilagodbe nisu bile dovoljno brze i ostavile su fond u situaciji deficita. Prilagodba razine naknada i oporezivanja često je politički nabijeno pitanje, a zastupnicima može biti teško napraviti promjene ovisno o političkoj klimi. Činjenica da su starije osobe često najaktivniji blok birača čini to pitanje posebno teškim za rješavanje iz političke perspektive.
Jedna stvar koja je često uzrokovala neravnoteže u strukturi Zakona o socijalnom osiguranju je očekivani životni vijek prosječnog Amerikanca. Tijekom vremena, medicinska tehnologija je općenito poboljšala ukupni životni vijek pojedinaca. Ponekad su razine oporezivanja za socijalno osiguranje prikupljene uz mnogo nižu pretpostavku o razini starijeg stanovništva, što dovodi do manjka i zahtjeva za povećanjem poreza kako bi se stvari održale ravnomjerno.
Bilo je sumnje u sposobnost Zakona o socijalnom osiguranju da zadovolji rastuću populaciju starijih osoba u budućnosti. Jedan od velikih problema je taj što je vlada često koristila sredstva socijalnog osiguranja u hitnim slučajevima za druge programe, a onda često ne uspijevaju zamijeniti ta sredstva. Mnogi stručnjaci misle da će biti potrebno napraviti neku vrstu ozbiljne korekcije kako bi program ostao funkcionalan. Neke ideje uključuju podizanje dobi za umirovljenje, povećanje poreza ili smanjenje naknada. Mnogi stručnjaci očekuju nekakvu kombinaciju više opcija, dok drugi smatraju da će biti potrebno neko drugo rješenje.