Zakon o stanovanju i gospodarskom oporavku skup je zakona koji je osmišljen da pomogne vlasnicima kuća koji su u opasnosti od gubitka svojih domova i da pomogne ljudima koji si ne mogu priuštiti posjedovanje domova. Također je osmišljen kako bi se ugradio veći nadzor nad sustavom hipotekarnog financiranja. Poduzete su brojne mjere kako bi se pomoglo Vladi u postizanju ovih ciljeva.
Ovaj skup zakona potpisao je predsjednik George W. Bush 30. srpnja 2008. To je bilo vrijeme kada je među vlasnicima kuća bilo značajno nezadovoljstvo. Zbog financijske krize veliki broj Amerikanaca doživio je ovrhu. Zakon o stanovanju i gospodarskom oporavku imao je za cilj spriječiti ovrhu u većim razmjerima.
Za vlasnike kuća, značajan element zakona bila je odredba koja je omogućila Federalnoj stambenoj upravi (FHA) da stavi na raspolaganje milijarde američkih dolara za osiguranje refinanciranja ugroženih hipoteka. Ovaj je program bio potpuno dobrovoljan, ni vlasnici kuća ni zajmodavci nisu mogli biti prisiljeni sudjelovati. Oni koji su sudjelovali morali su ispuniti određene uvjete.
Ovaj Zakon o stambenom i gospodarskom oporavku nije dopuštao da njegovu pomoć koriste ulagači niti za hipoteke na druge kuće. Program je bio ograničen samo na glavne rezidencije u kojima žive vlasnici. Ograničenja prihoda primjenjivala su se na one vlasnike kuća koji su koristili program.
Prema propisima zakona, vlasnik kuće je morao imati hipoteku koja je iznosila najmanje 32% njegovog ukupnog prihoda da bi mogao biti podoban. Osobe s osudama za prijevaru smatrale su se nepodobnima. Nadalje, primanje pomoći zahtijevalo je da osoba potvrdi da nije namjerno prekršila svoju hipoteku i da svoj zajam nije dobila na bilo koji način na prijevaru.
Vlasnici hipoteke morali su preuzeti gubitak od najmanje 10 posto prije nego što im država pomogne. Ti su zajmodavci morali dobrovoljno smanjiti hipoteke na najmanje 90% vrijednosti nekretnine. To, međutim, nije bio fiksni sniženi iznos. U nekim slučajevima, zajmodavac bi mogao podnijeti znatno veće gubitke.
Osim popusta na hipoteku, zajmodavci su se morali odreći naknada i kazni. Od njih se također tražilo da pomognu oko troškova izdavanja i zatvaranja novih zajmova. Ovaj je program osmišljen kao investicijska strategija. Umjesto da vlada dodjeljuje sredstva, Zakon o stanovanju i gospodarskom oporavku dao je vladi pravo na buduću dobit od domova koje su pomogli spasiti.
Iako je ovaj privremeni program osmišljen tako da se produži od 1. listopada 2008. do 30. rujna 2011., postoji nekoliko elemenata koji su trajni. Potpisivanjem ovog zakona u zakon je stvorena Federalna agencija za stambeno financiranje (FHFA). Svrha ove agencije je djelovati kao “regulator sa svim tijelima potrebnim za nadzor vitalnih komponenti sekundarnog hipotekarnog tržišta naše zemlje”. FHFA je popunjena spajanjem nekoliko federalnih entiteta.
Ti subjekti uključuju Ured za nadzor federalnih stambenih poduzeća, čiji je fokus bio rad Fannie Mae i Freddieja Maca. Federalni odbor za stambeno financiranje imao je odgovornost regulirati grupu financijskih institucija poznatih kao FHL banke. Ured misije GSE-a pri Odjelu za stanovanje i urbani razvoj uključen je kao korist za razvoj zajednice i poboljšanje brojki o posjedovanju kuća uz istovremeno smanjenje diskriminacije.
Postojala je još jedna trajna promjena koja je uključivala Fannie Mae i Fannie Mac. Zakon o stanovanju i gospodarskom oporavku uključivao je stvaranje trajnog pristupačnog stambenog fonda koji su trebala financirati ova dva entiteta. Ovo povjerenje osmišljeno je za stvaranje i održavanje stanova s niskim i vrlo niskim prihodima.