Zakonski roditeljski dopust odnosi se na pravo na očinski dopust zajamčeno saveznim ili državnim zakonodavstvom. Očinski dopust odnosi se na pravo na odsustvo s posla kada se dijete rodi ili posvoji. Statutarno pravo odnosi se na pisano, kodificirano pravo, za razliku od sudske prakse u sustavima običajnog prava.
Neki oblik plaćenog zakonskog roditeljskog dopusta postoji u mnogim zemljama i jurisdikcijama. U većini ovih zemalja pravo na dopust dodijelilo je zakonodavno tijelo, a ne sudski zakon. Iz tog razloga, zakon se naziva statutarnim pravom, a zakoni se objavljuju u službenim pravnim knjigama ili šifarnicima zemlje.
Na primjer, u Argentini, novopečeni otac ima pravo na dva dana plaćenog roditeljskog dopusta. Na Bahamima pojedinac ima pravo uzeti do tjedan dana bilo koje vrste obiteljskog dopusta, koji se može iskoristiti za očinski dopust. U Brazilu je dostupno pet dana plaćenog roditeljskog dopusta; u Kanadi su dva tjedna neplaćenog dopusta standardna u većini provincija; u Čileu je dopušten jedan dan plaćenog očinskog dopusta; u Columbiji, četiri do osam dana; u Gvatemali, dva dana po rođenju djeteta; u Paragvaju dva dana; a u Urugvaju tri dana samo za državne službenike.
U Sjedinjenim Državama poslodavci ne zahtijevaju plaćeni zakonski roditeljski dopust. Umjesto toga, budućim očevima je dopušteno uzeti do 12 tjedana neplaćenog dopusta prema Zakonu o obiteljskom medicinskom dopustu (FMLA). FMLA je savezni zakon donesen 1993. godine.
Zakonski roditeljski dopust postoji kako bi se zaštitilo pravo oca da bude kod kuće sa svojim malodobnim djetetom u određenom vremenskom razdoblju. Za to vrijeme očev posao je zaštićen, čak i ako je dopust neplaćen. Na primjer, prema FMLA, pojedinac se mora moći vratiti na svoj posao na kraju svog dopusta i ne smije trpjeti nikakve štetne posljedice na svoju karijeru kao rezultat uzimanja dopusta.
Pravila za očinski dopust i uvjeti za korištenje takvog dopusta razlikuju se i od države do države. U većini zemalja koje nude zakonski roditeljski dopust, dopust se odobrava očevima čije su žene imale bebe, kao i očevima koji su posvojili dojenčad. Propisi o tome da li je beba rođena od žene razlikuju se ovisno o zemlji.