Perkutana zaliska je vrsta nekirurškog zahvata u kojem se srčani zalistak zamjenjuje pomoću cijevi za vođenje poznate kao kateter. Kateter se ubacuje u arteriju u preponama i prolazi u srce dok ne dođe do oboljelog zalistka. Žica s balonom na kraju, na koju je montiran zamjenski ventil, prolazi kroz kateter dok se novi ventil ne postavi preko starog. Balon se napuhava, otvara novi ventil i učvršćuje ga na mjestu. Konačno, balon se ispuhuje, a kateter i žica se povlače ostavljajući novi ventil na mjestu.
Prva perkutana zaliska izvedena je u Francuskoj 2002. Ova vrsta zamjene zaliska omogućuje ugradnju novog zaliska bez potrebe za operacijom na otvorenom srcu. Relativno nova tehnika korištena je za liječenje stanja poznatog kao aortna stenoza, u kojoj je aortni zalistak uži nego inače. To smanjuje protok krvi iz srca u glavnu arteriju poznatu kao aorta, koja opskrbljuje oksigeniranu krv veći dio tijela. Mogu se pojaviti bol u prsima, nedostatak daha, slabost i lupanje srca i tada može biti potreban popravak ili zamjena ventila.
Kada je aortna stenoza teška, operacija popravka zaliska možda neće biti prikladna. Zamjena aortne valvule može biti jedina opcija liječenja koja može poboljšati simptome i povećati preživljavanje pacijenata. Nadamo se da bi perkutana zamjena zalistaka mogla pružiti ovaj tretman pacijentima koji su previše bolesni da bi se podvrgli operaciji na otvorenom srcu. Kada se za zamjenu aortnog zalistka koristi perkutana zaliska, tehnika se također može nazvati transkateterskom implantacijom aortnog zaliska.
Preliminarni rezultati jednog velikog randomiziranog, kontroliranog ispitivanja sugerirali su da bi perkutana zamjena zalistaka mogla biti prikladna alternativa standardnom nekirurškom liječenju. Ovaj standardni tretman sastojao se od lijekova, praćenja bolesnika i postupka popravka za proširenje aortnog zalistka balonom, poznatog kao valvuloplastika. Jedna od glavnih komplikacija popravka zalistaka povezanih s valvuloplastikom u odraslih je činjenica da se aortni zalistak ponovno sužava nakon liječenja.
Pacijenti u ispitivanju koji nisu bili dovoljno sposobni za konvencionalnu kirurgiju i koji su bili liječeni perkutanom zamjenom zalistaka umjesto standardnim tretmanom, imali su rizik od smrti smanjen za 20 posto. Budući rezultati istraživanja trebali bi omogućiti liječnicima da uspoređuju učinkovitost perkutane zamjene zaliska s onom operacije na otvorenom srcu za zamjenu aortnog zalistka. To bi moglo rezultirati time da perkutana zaliska postane standardna, a ne eksperimentalna metoda liječenja aortne stenoze.