Slaganje zamjenice i antecedenta je koncept unutar jezika u kojem zamjenica mora ispravno funkcionirati i slagati se s antecedentom na koji se odnosi. Zamjenica zauzima mjesto imenice u rečenici, kao što je “to” ili “njegov”, dok je antecedent imenica u rečenici na koju se zamjenica odnosi i zauzima mjesto. Na primjer, u rečenici “Bill je pojeo pizzu koju je napravio”, zamjenica “on” odnosi se na “Bila”, koji je prethodnik. Suglasnost zamjenice i antecedenta je osigurana kada su osoba, spol i broj pravilni između oboje.
Osnovna ideja koja stoji iza slaganja zamjenica-antecedent proizlazi iz potrebe da se osigura logička dosljednost unutar rečenice. Zamjenice i prethodnici moraju se složiti kako bi se osiguralo da čitatelj ili slušatelj mogu jasno razumjeti na što se zamjenica odnosi. Međutim, to je i gramatičko pravilo, a nedostatak slaganja zamjenica i prethodnika može učiniti da pisanje izgleda neprofesionalno i da bude kritizirano u znanstvenim radovima.
Jedna od prvih stvari koje treba osigurati za slaganje zamjenice i antecedenta jest da se “osoba” održava između njih. U ovom slučaju, “osoba” se odnosi na to da li se koristi jezik prvog, drugog ili trećeg lica. Riječ “ja” smatra se prvim licem, jer izražava nešto iz viđenja pisca, dok je “ti” drugo lice i namijenjeno je obraćanju čitatelju. U rečenici “Bill je otišao u trgovinu, a ti si kupio namirnice”, postoji nedostatak dogovora između “Bila”, treće osobe, i “ti”. Ovo bi trebalo biti “Bill je otišao u trgovinu i kupio je neke namirnice”, kako bi se osigurala jasnoća i točnost.
Također je važno održavati rodnu dosljednost za ispravan dogovor zamjenica i prethodnika. U rečenici, “Bill je brzo otključala vrata jer je čula kako telefon zvoni”, ima dosta mjesta za zabunu. Osim ako kontekst nije uspostavio neku osnovu za “Bill” promjenu spola, ova rečenica nema previše smisla. Ovo je također važno za izbjegavanje seksizma u pisanju; korištenje neutralnih antecedenata sa zamjenicama muškog roda često se smatra neprofesionalnim.
Za zamjeničko-antecedentno slaganje važan je i broj objekata. Ako je antecedent množina, onda i zamjenica mora biti množina. “Moj pas voli lajati kad me čuju kako dolazim kući”, nema smisla jer nema brojčane saglasnosti. Antecedent treba ili promijeniti u “psi” ili zamjenica treba postati jednina. U ovom slučaju, glagol “čuti” je također uveden jer se temelji na broju zamjenice.