Što je žanr?

Iako se francuski izraz žanr može koristiti za primjenu na “vrstu” ili “vrstu” gotovo bilo čega, najčešće se koristi u kategorizaciji priča. Priče ne moraju biti ispričane ni u proznom obliku; žanr se može primijeniti i na televiziju, film i kazalište. Ovo je samo najčešća upotreba. Kategorije publicističkih knjiga, poput humora, aktualnih događaja i istinskog kriminala, jednako su vrijedne žanrovske razlike kao i misterij i drama. Postoje čak i žanrovi poezije, slikarstva i skulpture. Moglo bi se ići toliko daleko da bi se stilovi arhitekture mogli nazvati žanrovima.

Zbog čega se koncept žanra toliko redovitije koristi za opisivanje komunikacijskih umjetničkih pothvata? Jednom riječju, njegova korisnost. Davno, kada je osoba prvi put doživjela određenu vrstu knjige ili predstave i poželjela je pronaći još sličnih, bila bi prepuštena na milost i nemilost usmenoj predaji i mudrosti svog knjižničara, prodavača knjiga ili drugog stručnjaka na tom području. Unesite pojam žanra.

Žanr nije ništa više od labavog, nejasnog logičkog načina kategorizacije ovih stvari. Tko ima koristi od riječi kao što su misterij, vestern, regencijska romansa i triler u rječniku književnosti i naracije? Publika, svakako. Oni sada mogu pronaći ono što traže; da ne spominjem da steknete osjećaj zajedništva iz svijesti da postoje i drugi koji dijele njihov ukus u pričama.

Nije publika jedina koja ima koristi od žanra. Svaka osoba u lancu od autora do izdavača do vlasnika knjižara ima koristi kada se potražnja za određenom vrstom priče može identificirati, ispuniti i plasirati na tržište. Kako se ukusi publike razvijaju, najširi pojmovi žanra možda više neće biti dovoljni. Voli li vaš čitatelj općenito misterije ili samo “ugodne misterije”? Spekulativna fikcija jedno je područje u kojem su se ove podjele žanrova na podžanrove umnožile poput triblova iz Zvjezdanih staza. Neki od popularnijih podžanrova spekulativne fikcije su fantastika, svemirska opera, post-apokalipsa i urbana fantastika.

Čak je stvorena definicija za žanr djela koja klize između pukotina i koja kao da teče neovisno duž puta nedefiniranog žanrovskim konvencijama. Taj žanr nežanrovskih priča nazivamo slipstream.