Zapisivanje tipki, također poznato kao keylogging, praksa je snimanja podataka koje unese korisnik računala tijekom korištenja tipkovnice računala. To se može učiniti putem softvera ili hardvera i može biti dio zlonamjernog računalnog programa ili dio legitimnog sigurnosnog sustava. Zapisivanje pritiska na tipku često se smatra narušavanjem privatnosti i može biti najrazornije kada se koristi za dobivanje važnih privatnih podataka, kao što su brojevi računa i lozinke za bankovne račune, podaci o kreditnim karticama, pa čak i računi i lozinke za računalne igre na mreži. Postoji nekoliko koraka koji se mogu poduzeti kako bi zaštitili računalo i korisnika od bilježenja pritisaka na tipke, a kao i kod većine sigurnosnih problema računala, oprez i korištenje softvera za računalnu sigurnost najbolji su načini za sprječavanje problema.
Određeni hardverski uređaji mogu se koristiti kao zapisivači tipki. Ovi uređaji su priključeni između kabela tipkovnice i ulaza na tornju računala i slični su po veličini i izgledu kao utikač adaptera tipkovnice. Hardver za bilježenje pritiska na tipku može biti posebno problematičan jer uređaj bilježi informacije prije nego što stvarno dođu do računala, tako da je softver za računalnu sigurnost beskorisan protiv ovih vrsta uređaja. Srećom, ovi se uređaji obično mogu vidjeti povremenim pregledom računala i treba ih paziti kad god osoba koristi javno računalo.
Program za bilježenje pritiska na tipku može se temeljiti na softveru, a to je obično dio opsežnog računalnog sigurnosnog sustava ili dio zlonamjernog softvera (malware). Neki ljudi koriste sigurnosni softver na svojim računalima kako bi osigurali da djeca ne mogu pristupiti određenim web-stranicama ili trošiti novac na mreži ili kako bi osigurali da zaposlenici ne gube vrijeme na mreži dok su na poslu. Neki od ovih programa mogu uključivati bilježenje pritiska tipke kao značajku, obično namijenjenu praćenju aktivnosti maloljetnika i zaposlenika bez nadzora koji koriste računalo.
Međutim, dio zapisivanja pritisaka na tipke obavljaju zlonamjerni programi kao što su trojanski konji ili druge vrste zlonamjernog softvera. Ovi programi su obično namijenjeni za bilježenje pritisaka tipki korisnika računala dok on ili ona unosi brojeve računa, lozinke i druge osjetljive podatke. Podacima se tada može pristupiti s daljine ili ih se može poslati na određenu adresu e-pošte ili adresu internetskog protokola (IP) koja je u vlasništvu dizajnera zlonamjernog softvera. Ti se podaci tada mogu koristiti za pristup računima, a mogu se koristiti čak i za promjenu lozinki i sprječavanje legitimnog korisnika da pristupi njegovim ili njezinim podacima.
Iako neki računalni sigurnosni programi mogu otkriti ove vrste zlonamjernih zapisivača tipki, niti jedan program nije uvijek savršena obrana od takvih praksi. Slično kao kod izbjegavanja bilo kojeg drugog zlonamjernog softvera, korisnici računala trebaju biti oprezni kad god otvaraju poštu od nekoga koga ne poznaju ili slijede sumnjive veze u e-pošti i na internetskim web stranicama. Korištenje antivirusnih i antimalware programa, te njihovo stalno ažuriranje, također je izvrstan način za bolje otkrivanje programa kao što je zlonamjerni softver koji bilježi pritisak na tipku i njihovo uklanjanje prije nego što su privatni podaci ugroženi.