Dnevnik pogrešaka je zapisnik pogrešaka na koje je naišao sustav. Postoji niz različitih načina na koje se mogu koristiti zapisnici pogrešaka, a oni mogu biti iznimno korisni alati za ljude koji trebaju dijagnosticirati i upravljati sustavima kao što su web poslužitelji, uredske mreže i tako dalje. Pristup zapisniku pogrešaka može zahtijevati posebna administrativna dopuštenja koja su osmišljena kao sigurnosna mjera za sprječavanje neovlaštenih osoba da vide dokumentaciju o greškama.
Neki zapisnici pogrešaka navode svaku pojedinačnu pogrešku koja se dogodi. Drugi mogu biti programirani da selektivno spremaju informacije o pogreškama, navodeći samo određene kodove pogrešaka. Kako god sustav funkcionirao, svaki unos u zapisniku pogrešaka uključuje šifru pogreške, vrijeme i može dodati druge informacije kao što su radnja koju je netko pokušavao izvršiti, nečija lokacija i je li pogreška riješena ili ne. Dnevnici se mogu pretraživati kako bi se identificirali specifični uzorci ili pogreške na koje je naišao određeni korisnik.
Za webmastere, provjera zapisnika pogrešaka može pružiti korisne informacije o problemima s kojima se ljudi susreću. Ljudi ne prijavljuju uvijek pogreške, a ako webmaster ima lošu vezu, obrazac koji se ne može poslati ili sličan problem, može se pojaviti u zapisniku prije nego što netko skrene pažnju webmastera na problem. Dnevnici također mogu pružiti informacije o pokušajima hakiranja, jer hakeri mogu uzrokovati pogreške na poslužitelju dok pokušavaju kompromitirati sustav.
Za sustave poput uredskih mreža, zapisnici se koriste za praćenje problema s kojima se korisnici susreću i za pokušaj utvrđivanja uzroka tih pogrešaka. Dnevnik pogrešaka na pojedinom sustavu ili komadu opreme također može biti koristan, pogotovo ako netko prijavi probleme. Pregledavanjem dnevnika tehničar može dobiti više informacija o problemima na koje je naišao i što se točno dogodilo. Tehničar može riješiti pogrešku ili dati korisniku informacije o tome gdje je pogriješio.
Neki sustavi održavat će zapisnik pogrešaka do određenog broja unosa, dok drugi arhiviraju zapisnike kako bi se mogli pregledati u bilo kojem trenutku. Također je moguće podesiti ove postavke unutar upravljačke ploče sustava. Netko tko pokreće novu web stranicu, na primjer, možda će htjeti veliku arhivu, predviđajući potencijalne probleme kada web-mjesto postane aktivno, dok web-mjesto koje je stabilno i dobro uspostavljeno možda neće morati imati tako opsežnu arhivu.