Zapovjedna ekonomija je ekonomski sustav koji je pod kontrolom centralizirane savezne vlade. U većini primjera ove vrste gospodarstva fokus kontrole je na industrijskoj robi koja se proizvodi u zemlji. Ponekad se naziva centralno planiranim gospodarstvom, nije neobično da vlada posjeduje i upravlja proizvodnim pogonima koji proizvode robu, ili da održava visoku razinu kontrole nad tvrtkama kojima je dopušteno raditi unutar zemlje.
U teoriji, koncept zapovjedne ekonomije je osigurati da stanovništvo zemlje ima dovoljnu ponudu industrijskih proizvoda koji su dostupni po cijenama koje će biti razumne za proizvođača, kao i dobre za cjelokupno gospodarstvo. Često cijenu proizvedenog dobra također regulira država. Podrazumijeva se da ova akcija održava ravnotežu u gospodarstvu, osigurava radna mjesta u sektoru industrijske proizvodnje na tržištu rada, a također pomaže u održavanju standarda kvalitete koje postavlja vlada.
Još jedna prednost koju pristaše zapovjedne ekonomije često navode je učinkovito korištenje resursa. Pažljivom kontrolom stope proizvodnje, središnja vlada može eliminirati ponudu koja premašuje trenutnu potražnju unutar zemlje. Zbog toga su zalihe gotovih proizvoda manje. To zauzvrat smanjuje broj proizvoda koji ostaju na polici i na kraju postaju zastarjeli te se moraju uništiti ili prodati s gubitkom.
Zapovjedna ekonomija ne stavlja kontrolu nad cjelokupnim potrošačkim tržištem u ruke vlade. Općenito, zemlja koja koristi ovu vrstu ekonomskog koncepta neće biti više uključena u takva tržišta kao što je poljoprivreda od zemlje koja posluje sa sustavom slobodnog poduzetništva. To znači da neće svaka vrsta potrošačkih proizvoda proizvedenih u zemlji biti u vlasništvu ili strogo regulirana od strane središnje vlade.