Zaštićena radionica je radno mjesto koje osigurava zaposlenje osobama s invaliditetom, osobama koje ponovno ulaze u radnu snagu nakon duljeg razdoblja izvan nje, te drugim pojedincima koji mogu imati koristi od zaštitnog i podržavajućeg radnog okruženja. U zaštićenoj radionici ljudi obavljaju različite poslove, a dobivaju radno iskustvo, mogućnost druženja s vršnjacima, obuku na poslu i druge pogodnosti. Zaštićene radionice mogu se naći diljem svijeta, nudeći usluge i proizvode od popravka namještaja do uređenja okoliša.
Neki zagovornici osoba s invaliditetom pojam “zaštićene radionice” smatraju zastarjelim. Neki radije koriste izraz “socijalno poduzeće”. Socijalna poduzeća često imaju širi spektar aktivnosti od tradicionalnih zaštićenih radionica, a nedostaju im problematične udruge koje neki ljudi imaju s idejom zaštićene radionice.
Postoji niz ciljeva zaštićene radionice. Jedan je osigurati osobama s invaliditetom smisleno zaposlenje kada ne mogu pronaći posao u drugim okruženjima. Smisaono zapošljavanje poboljšava kvalitetu života, podučava vrijedne vještine i promiče neovisnost. Povijesno gledano, neovisnost je bila glavno pitanje za mnoge osobe s invaliditetom, što je čini posebno vrijednom komponentom programa zaštićenih radionica.
Zaposlenici u zaštićenoj radionici također uživaju u neovisnosti koja dolazi uz plaću. Za članove obitelji koji se brinu o osobama s invaliditetom, zaštićene radionice također su izvrstan oblik njege za predah, omogućujući članovima obitelji da se odmore, a da su im najmiliji na sigurnom mjestu, s ljudima koji se brinu o njima. Sposobnost druženja također je vrijedna, jer neke osobe s invaliditetom žive vrlo izolirane živote zbog nepristupačnosti i drugih problema.
Problemi sa zaštićenim radionicama uključuju činjenicu da su plaće često niske, da postoje ograničene mogućnosti za napredovanje i da zaposlenici ne moraju nužno raditi na radnom mjestu. Neki zagovornici bi radije vidjeli da su osobe s invaliditetom dobrodošle u konvencionalnim radnim okruženjima, a ne izolirane u zaštićenim radionicama. Zaštićene radionice također mogu biti nesposobne ili nespremne raditi s osobama s invaliditetom koje uobičajene zadatke čine izazovnim, unatoč činjenici da je tim ljudima vjerojatno najpotrebnija podrška u ugodnom okruženju. Umjesto toga, oni se mogu usredotočiti na osobe s blagim invaliditetom, jer tim ljudima može biti potrebno manje praćenja, podrške i obuke. Studije su, međutim, pokazale da se osobe s teškim invaliditetom zapravo mogu vrlo dobro snaći na radnom mjestu, ako im se za to pruži prilika.