Zatvor na otoku Rikers, kolokvijalno nazvan Rikers, glavni je zatvorski kompleks u New Yorku, smješten na otoku Rikers između predgrađa Queensa i Bronxa. Otok se nalazi neposredno uz zračnu luku Laguardia. Grad New York kupio je otok Rikers od nizozemske obitelji 1884. za 180,000 američkih dolara (USD) i od tada služi kao zatvor. Rikersom upravlja Odsjek za popravne u New Yorku, ima stalno populaciju od 12,780 od 2000. godine i ima godišnji proračun od 860 milijuna USD. Tijekom građanskog rata, otok Rikers služio je kao vojno učilište.
Zatvor na otoku Rikers ima deset različitih objekata. Popravni centar Otis Bantum, centar Anna M. Kross, pritvorski centar George Motchan i centar George R. Vierno drže zatočene odrasle muškarce. Centar Eric M. Taylor drži osuđene muške adolescente i odrasle, a u kompleksu Robert N. Davoren uglavnom su muškarci u dobi između 16 i 18 godina. U centru Rose M. Singer nalaze se osuđene adolescente i odrasle žene. Zapovjedništvo North Infirmary smješta zatvorenike kojima je potrebna medicinska pomoć, a West Facility smještaj zatvorenike sa zaraznim bolestima. Tu je i zatvorska teglenica povezana s kompleksom otoka Rikers, Vernon C. Bain Center, koji ima 800 kreveta i u kojem se nalaze zatvorenici srednje do maksimalne sigurnosti.
Ovom zatvoru se može pristupiti samo neobilježenim mostom Francis Buono u Queensu. Kompleks, koji je nazvan najvećom svjetskom kaznenom kolonijom, ima škole, ambulante, kapelice, sportske terene, teretane, trgovine i razne trgovine, elektranu i autobusno skladište. Dnevno stanovništvo može premašiti 20,000. Zatvor na otoku Rikers smjestio je mnoge poznate zatvorenike, uključujući glazbenike Lil Waynea, Sida Viciousa, Tupaca Shakura, Petera Steelea i nogometaša Plaxica Burressa. Nekada se u njoj nalazio crtež umjetnika Salvadora Dalija, nacrtan u znak isprike jer umjetnik nije mogao prisustvovati zakazanom govoru o umjetnosti za zatvorenike, no djelo je ukradeno 2003. godine i nije vraćeno.
Zatvor na otoku Rikers uveo je poseban smještaj za homoseksualne, biseksualne i transrodne zatvorenike 1970-ih, ali je jedinica zatvorena 2005. kako bi se povećala sigurnost. Sada je potrebno posebno ročište za zatvorenike koji traže smještaj u ovaj odvojeni smještaj. Kritizirani su planovi Odjela za zatvorske kazne grada New Yorka u vezi s odvojenom ustanovom, jer uključuje zatvaranje 23 sata dnevno, identično onom koji se koristi kao disciplinska mjera.