Zaustavljanje staničnog ciklusa je zaustavna točka u staničnom ciklusu, gdje više nije uključen u procese umnožavanja i diobe. Prirodni stanični ciklus uključuje niz kontrolnih točaka koje omogućuju stanici da odredi hoće li nastaviti s diobom ili prestati. Ova zastoja također mogu biti izazvani vanjskim čimbenicima poput izlaganja zračenju ili lijekovima koji se koriste za kontrolu rasta stanica. Istraživanje zaustavljanja staničnog ciklusa pruža važne informacije o tome kako se stanice same reguliraju i što se događa kada ti procesi krenu po zlu.
Faze staničnog ciklusa počinju s G1, kada se stanica sprema da se duplicira. Tijekom S faze, aktivno kopira svoj genetski materijal, nazvan deoksiribonukleinska kiselina (DNK), a u G2 ima priliku popraviti oštećenje prije M, mitoze. Nakon mitoze, stanice mogu ponovno ući u G1 ili otići u G0, gdje se odmaraju. U svakoj od ovih faza, kontrolna točka privremeno zaustavlja stanični ciklus kako bi omogućila stanici da odluči hoće li se nastaviti. Neke stanice su programirane da se umnožavaju rijetko, dok oštećenim stanicama može trebati vrijeme za popravak ili uništenje.
Ponekad se zaustavljanje staničnog ciklusa nastavlja apoptozom, staničnom smrću. To se događa kada stanica osjeti da više nije funkcionalna zbog oštećenja DNK. Stanica se cilja na uništavanje i zatvara, dopuštajući tijelu da očisti detritus i ponovno ga iskoristi u proizvodnji drugih stanica. Zaustavljanje staničnog ciklusa omogućuje stanicama da zadrže svoj integritet tako što prestanu da se povremeno provjeravaju ima li znakova uništenja DNK koji bi mogli uzrokovati funkcionalne probleme ili dovesti do razvoja tumora. To nije uvijek savršen proces, što pokazuje razvoj kancerogenih izraslina.
Lijekovi mogu uvesti ovu zaustavnu točku, bilo slučajno ili kao dio svojih terapijskih svojstava. Stanice u kulturi mogu reagirati na ove lijekove zaustavljanjem procesa podjele, što ilustrira da nešto u lijeku uzrokuje stanice da dođu na kontrolnu točku i tamo ostanu. Ti se lijekovi mogu koristiti za aktivnosti poput terapije raka, gdje cilj može biti spriječiti nastavak replikacije tumorskih stanica kako bi se ograničio rast raka. U drugim slučajevima, privremeno zaustavljanje je slučajna i nenamjerna nuspojava.
Čimbenici okoliša također mogu igrati ulogu u zaustavljanju staničnog ciklusa. Neki jednostanični organizmi imaju sposobnost da uđu u stanje suspendirane animacije kao odgovor na nepovoljne uvjete, oživljavajući kada je okolina prihvatljivija. Za to su u nekim uvjetima sposobni i specifični višestanični organizmi. Izloženost visokim razinama zračenja ili kemikalija također može izazvati zaustavljanje staničnog ciklusa u nekim organizmima.