Eksplozijsko zavarivanje (EXW) je proces obrade metala koji se ponekad naziva i eksplozivno lijepljenje ili eksplozivno oblaganje. Smatra se čvrstim procesom, EXW omogućuje spajanje dviju različitih vrsta metala s čistim vakuumskim zavarom. To se radi bez zagrijavanja bilo koje vrste metala do točke taljenja ili ugrožavanja izvornih svojstava bilo koje druge vrste. To se postiže kada se brzina kontroliranih detonacija koristi za stvaranje atomske veze koja je često nemoguća ako se koriste drugi postupci zavarivanja. Povijesno gledano, ovaj proces nije bio među najčešće korištenim, ali se često smatra posebnošću.
EXW je postupak zavarivanja koji je uveden u drugoj polovici 20. stoljeća. Kaže se da je ideja zavarivanja eksplozijom inspirirana događajima u Prvom svjetskom ratu. Vjeruje se da je proces proizašao iz zapažanja o načinu na koji se geler uspio zavariti na oklop vojnika.
Eksplozijsko zavarivanje smatra se postupkom u čvrstom stanju jer se dva različita metala mogu spojiti, a da nijedan od njih ne dosegne točku taljenja. Jedna od glavnih prednosti EXW-a je da se može koristiti za zavarivanje gotovo bilo kojeg para metala i većine legura. Ova mogućnost je značajna jer se mnogi parovi metala ili legura smatraju nekompatibilnim ako se zavarivanje pokuša koristiti drugim postupcima.
Zavar iz EXW procesa postiže se korištenjem energije proizvedene iz kontroliranih eksplozija. Sila tih eksplozija uzrokuje da vanjski slojevi svake metalne površine poprime oblik nalik plazmi koji omogućuje spajanje. Iako niti jedan predmet ne dosegne svoju točku taljenja, površine se mogu činiti rastaljenim i obično se stvara određena količina topline. Toplina se dijelom proizvodi zbog sudara dviju površina.
Postoji nekoliko značajnih prednosti zavarivanja eksplozijom. Prvo, metali ne gube svoja izvorna individualna svojstva. Drugo, spoj koji je rezultat ovog eksplozivnog procesa obično je iznimno čist i nepropusno za vakuum. Treće, postupak se provodi vrlo brzo i može se koristiti na velikim površinama.
U desetljećima nakon njegovog uvođenja, zavarivanje eksplozijom općenito se smatralo više specijaliziranim postupkom. Upotreba ove metode smatra se minimalnom u usporedbi s njezinim potencijalom. To se dijelom može pripisati činjenici da proces zahtijeva opsežno znanje o eksplozivima, što mnogi metalci nemaju.