Zdravstvena komunikacija je tehnika i područje studija koje uključuje komunikaciju zdravstvenih informacija različitoj publici s različitim razinama obrazovanja u zdravstvu i znanosti. Ljudi mogu prakticirati zdravstvenu komunikaciju iz više razloga, u rasponu od edukacije učenika o zdravlju do uvjeravanja političara da djeluju po pitanjima koja se odnose na zdravlje. Većina ljudi nema puno formalnog obrazovanja u zdravstvu ili znanosti, a moderna pitanja u zdravstvu i medicini mogu biti vrlo znanstvene i tehničke prirode. Ljudi koji rade u području zdravstvene komunikacije imaju za cilj premostiti taj jaz u znanju.
Mnogi različiti obrazovni putovi mogu dovesti do karijere u praktičnoj ili akademskoj zdravstvenoj komunikaciji. Neki ljudi studiraju znanosti ili javno zdravstvo i nadopunjuju svoje znanje vezano uz zdravlje tečajevima komunikacije. Drugi mogu prvenstveno studirati komunikaciju i svoje komunikacijsko obrazovanje nadopunjavati znanstvenim i zdravstvenim tečajevima. U svakom slučaju, komunikacijske vještine i opće poznavanje znanosti i zdravlja nužni su za učinkovitu i razumljivu zdravstvenu komunikaciju.
Zdravstvena komunikacija u bilo kojem obliku mora zadovoljiti mnoge kriterije kako bi bila učinkovita i korisna. Što je najvažnije, priopćene informacije moraju biti točne i bez pristranosti. Također mora biti uravnotežen – pozitivni i negativni aspekti određenog pitanja moraju biti dobro objašnjeni. Podaci koje komunikator prezentira također trebaju dolaziti iz vjerodostojnog i pristupačnog izvora. Iako bi ljudi trebali biti u mogućnosti pronaći dodatne informacije o informacijama, također bi trebali moći donositi informirane odluke na temelju onoga što komunikator odluči predstaviti.
Iako je to područje akademskog studija i prakse samo po sebi, zdravstvena komunikacija također je vještina koju mogu koristiti stručnjaci u mnogim različitim područjima vezanim za zdravlje. Liječnici, na primjer, koriste ove tehnike za komunikaciju sa svojim pacijentima. Njihovi pacijenti možda neće moći u potpunosti razumjeti znanstvene detalje određenog stanja, ali im liječnik ipak mora dati dovoljno informacija kako bi im omogućio donošenje informiranih odluka.
Postoji mnogo različitih kanala putem kojih se zdravstvene informacije mogu prenijeti, stoga je važno da zdravstveni komunikatori razumiju svoju publiku. Osobni sastanci ili male prezentacije, na primjer, uvelike se razlikuju od televizijskih zdravstvenih savjeta. Internet posebno dodaje važnu dimenziju zdravstvenoj komunikaciji jer gotovo svatko može objaviti zdravstvene savjete na internetu. Takvih informacija na internetu ima na pretek, a nisu sve legitimne. Pojedinci koji traže zdravstvene informacije na internetu trebali bi provjeriti svoje izvore ili razgovarati sa stručnjakom prije nego povjeruju informacijama koje pronađu na internetu.