Zelena ekonomija je u biti gospodarstvo čiji je cilj stvoriti osjećaj društvenog jedinstva i jednakosti, imajući na umu utjecaj na okoliš. Njegovi su glavni ciljevi podržavati te vrijednosti uz održavanje gospodarskog rasta ulaganjem u eko-održive prakse. To se postiže putem državnih sredstava, kao što su zakonodavstvo, kreiranje politike te privatno i javno financiranje. Snažan naglasak stavljen je na pomoć onim ljudima koji se oslanjaju na prirodu da zarađuju za život i koji nemaju puno drugih resursa ili bogatstva.
Postoji nekoliko škola mišljenja o tome što čini zeleno gospodarstvo, ali većina uključuje cjelokupni holistički pristup. Mnogi drugi pokreti ili ideologije često su uključeni u definiciju zelene ekonomije, uvelike ovisno o tome koji zeleni ekonomist daje tu definiciju. Neke od češćih tema odnose se na socijalnu pravdu, politiku i obnovljive izvore energije. Međutim, temeljna tema svih škola mišljenja je skladna interakcija s prirodom i ekonomski rast.
Neki zeleni ekonomisti definirali su je kao dio drugih grana ekonomije, poput neoklasične ili marksističke ekonomije. Ovi ekonomisti obično zamjenjuju jednu tradicionalnu definiciju ili klasifikaciju onom više orijentiranom na prirodu. Jedan bi primjer bio navođenje prirode kao dijela proletarijata koji se, u marksističkoj ekonomiji, iskorištava za korištenje za pružanje vrijednosti cjelokupnoj ekonomskoj zajednici. Vjeruje se da je zelenu ekonomiju lakše provesti ako je već dio uspostavljene škole mišljenja.
Glavni izazov u definiranju i racionalizaciji zelene ekonomije je nedostatak središnje strukture i ideologije. Postoje mnoge škole mišljenja koje se, iako slične, ne slažu u potpunosti oko toga kako pristupiti tom pitanju. Drugi ključni izazov je jednostavna ekonomija; mnoga poduzeća zahtijevaju poticaje za ulaganje u zelene ekonomske trendove, jer to obično nije tako unosno kao tradicionalna gospodarska ulaganja. Neke zemlje, poput Njemačke, Europske unije i SAD-a, donijele su zakone koji uključuju te poticaje, ali rast je spor.
Još jedan od izazova u stvaranju zelene ekonomije je zakon koji je donesen u nekim područjima u sukobu s onima donesenim u drugim. To se uglavnom vidi u međunarodnoj trgovini, budući da različite zemlje i organizacije, kao što su Ujedinjeni narodi, imaju napisane politike koje su na neki način u suprotnosti s pravilima druge zemlje ili organizacije, što otežava provedbu inicijativa. Unatoč činjenici da formalni koncept zelenog gospodarstva postoji već nekoliko desetljeća, on se još uvijek suočava s brojnim izazovima kako bi se u potpunosti realizirao i definirao.