Zelena soba je prostor u prostoru za izvođenje koji je namijenjen izvođačima da se odmaraju kada nisu potrebni na pozornici. Obično je odvojen od pozornice i publike tako da izvođači mogu razgovarati i raditi druge stvari, a da ih publika ne čuje. Ova soba je obično opremljena kaučima i stolicama, materijalima za čitanje te hranom i pićem. Također je popularno mjesto za opuštanje nakon predstave.
Rekreacijsko područje
Za razliku od svlačionice – još jednog popularnog prostora za odmor – zelena soba nije opremljena za pripreme za izlazak na pozornicu i dizajnirana je kao čisto rekreacijsko područje. Također se obično ne uspostavlja s namjerom da bude miran i tih prostor; to je prostor za druženje. Glumci koji trebaju tišinu prije izlaska na pozornicu obično pronađu druga područja mjesta gdje se mogu usredotočiti ili meditirati.
Značajke
Moderna zelena soba obično uključuje video monitore kako bi glumci bili spremni za izlazak na pozornicu. Često postoji zaseban portafon kako bi članovi osoblja mogli komunicirati s glumcima. U televizijskim emisijama gosti i voditelji se često susreću u zelenoj sobi prije nastupa, što im omogućuje da se upoznaju ili ponovno upoznaju prije izlaska pred publiku. Neka manja kazališta nemaju zelene sobe zbog nedostatka prostora.
Porijeklo pojma
Podrijetlo pojma je nejasno. Vjeruje se da je prva upotreba “zelene sobe” u odnosu na čekaonicu iza pozornice bila u predstavi iz 1678. godine, Prava udovica. Brojne teorije su se spremale da objasne pojam, ali dvije su vjerojatnije od drugih. Tijekom Shakespeareove ere neki su se glumci pripremali u prostoriji koja je bila ispunjena biljkama i topiarima, jer su biljke davale vlagu, za koju se vjerovalo da je korisna za glas. Ovo se objašnjenje čini manje vjerojatnim kada se uzme u obzir da nisu sva kazališta imala prostora za biljke.
Najvjerojatnije podrijetlo izraza je tradicionalno povezivanje zelene boje s glumcima. Mnogi su izvođači postavljali predstave na otvorenom na travi, ili “zelenom”, a neke su pozornice bile zastrte ili prekrivene zelenim materijalom. Glumci u livreji nosili su zeleno, a pozornica se zvala “zelena”. Boja je povezana s glumcima, a zelena soba može biti privatno mjesto za glumačko druženje, pa bi je nazivanje “green room” razlikovalo od prostorija koje imaju drugu funkciju, poput svlačionica, te bi naglasilo da zelena soba bila je samo za glumce.