Zeleni novac je novac koji se koristi u vezi s ekološkim aktivnostima. Ekovaluta se, kao što je također poznato, troši u nastojanjima s ekološki prihvatljivom komponentom, a može uključivati državna sredstva, privatna ulaganja i potrošnju tvrtki zainteresiranih za pitanja zaštite okoliša. Ekolozi, kao i ekonomisti, prepoznali su važnu ulogu koju potrošnja i ekonomske odluke mogu imati u očuvanju okoliša i rješavanju ekoloških problema.
Jedan primjer zelenog novca su sredstva namijenjena razvojnim projektima namijenjenim rješavanju ekoloških problema. To može uključivati stvari poput izgradnje elektrana dizajniranih za iskorištavanje alternativne energije poput vjetra i sunca, kao i financiranje inicijativa za zelena radna mjesta – osiguravanje novca za plaćanje ljudi koji rade u sektoru zaštite okoliša. Zeleni novac također se može koristiti za financiranje aktivnosti poput redizajniranja opreme za smanjenje onečišćenja ili razvoja energetski učinkovitih domova i automobila.
Ljudi također mogu koristiti zeleni novac u programima poput trgovanja ugljikom. U zemljama u kojima je stvoren ograničeni i trgovački sustav za kontrolu zagađenja, tvrtke koje proizvode manje od dodijeljenih ciljeva onečišćenja dobivaju ugljične kredite. Oni ih mogu prodati drugim tvrtkama na burzi ugljika. Valuta koja se koristi na takvim burzama može se nazvati zelenim novcem jer se koristi u ekološke svrhe. Sredstva utrošena za sanaciju i zaštitu okoliša također se mogu smatrati oblikom zelenog novca, jer novac predstavlja ulaganje u budućnost okoliša.
Povećanje svijesti o pitanjima okoliša u 20. stoljeću dovelo je do promocije širokog spektra programa kako bi se tvrtke svih veličina zainteresirale za zaštitu okoliša. Zajedno s povećanom korporativnom odgovornošću za pitanja okoliša došlo je do porasta stvari poput zelenih investicijskih fondova, fondova koji se sastoje isključivo od tvrtki s ekološkom misijom. Novac dobiven ovim fondovima mogao bi se smatrati oblikom zelenog novca, budući da investitori zarađuju na tvrtkama koje se bave razvojem ekoloških rješenja.
Zasebna valuta se obično ne koristi za ekološke aktivnosti, ali je moguće pratiti redovitu valutu kako se kreće kroz ulaganja u okoliš. Financijske organizacije mogu pratiti aktivnosti u ekološkom sektoru gospodarstva, a vlade također prate zelenu potrošnju. To omogućuje analitičarima da vide koliko zeleni sektor raste i da identificiraju područja sektora koja bi mogla biti isplativa za buduća ulaganja i razvoj. Ove informacije vlade mogu koristiti za promicanje otvaranja novih radnih mjesta u područjima zelene ekonomije koja se šire.