Željezna kloroza je bolest biljaka uzrokovana nedostatkom željeza. Postoji niz tehnika koje se mogu koristiti za rješavanje i prevenciju ovog problema, a sve dok se željezna kloroza liječi rano, biljke obično ne doživljavaju dugoročne učinke. Budući da su nedostaci hranjivih tvari važna briga za biljke, važno je za vrtlare da testiraju svoje tlo kako bi znali kojim hranjivim tvarima njihove biljke mogu pristupiti te da u skladu s tim izmijene tlo kako bi spriječili nedostatke.
Kod željezne kloroze, biljka ne apsorbira željezo iz tla. To može biti zato što u tlu nedostaje željeza ili zato što je tlo vrlo lužnato, u tom slučaju biljka ima poteškoća da izvuče željezo iz tla. Nedostatak željeza inhibira razvoj klorofila u biljci, zbog čega lišće počinje žutjeti. Željezna kloroza obično počinje na jednom području i polako se širi. Vrlo je uočljiv, pri čemu listovi prvo žute, a zatim odumiru.
Ako se stanje ne liječi, na kraju će cijela biljka požutjeti i umrijeti zbog nedostatka željeza. Najbrža opcija liječenja uključuje folijarno prskanje otopinom željeza, tako da stablo može apsorbirati željezo izravno kroz lišće. Međutim, to neće riješiti dugoročne probleme s ravnotežom hranjivih tvari u tlu, zbog čega je važno poduzeti dodatne korake.
Ako tlo nije ispitano, treba uzeti uzorak kako bi se moglo ispitati. Ako tlo ima relativno neutralan pH, vrtlari mogu jednostavno dodati amandmane bogate željezom u tlo kako bi biljka mogla pristupiti potrebnom željezu. Ako je tlo alkalno, morat će tlo učiniti nešto kiselijim kako bi se oslobodilo željezo u tlu za dobrobit biljke. Druga mogućnost je korištenje biljaka koje su prilagođene alkalnom tlu, jer su te biljke vještije u dobivanju i korištenju željeza.
Neki drugi čimbenici mogu utjecati na razvoj željezne kloroze. Slaba cirkulacija zraka u tlu često je veliki problem, a može biti uzrokovana zalijevanjem područja oko biljke, korištenjem plastičnih pokrova preko tla ili čvrsto zbijenim tlom koje nije pravilno prozračeno. Prozračivanje tla i rješavanje problema s drenažom mogu pomoći kod ovih problema. Stalne niske temperature također mogu potaknuti razvoj željezne kloroze, osobito kod biljaka koje nisu navikle na takve temperature.