Maori Land Court je sud na Novom Zelandu koji se bavi zakonitošću matične zemlje Maora. Prvobitno osnovan kao Sud za domorodačke zemlje 1865. godine, sud razmatra slučajeve o nasljeđivanju zemljišta, prodaji, administraciji i tome kako se zemlja može bolje koristiti i zauzeti od strane naroda Maora. Sud priznaje poseban odnos koji je domorodački narod imao prema zemlji, pa se njegove odluke temelje na imovinskom pravu, kao i na tradiciji Maora.
Maorski zemaljski sud pokriva područja kao što su pravila koja se primjenjuju na maorske korporacije i kako oni upravljaju zemljišnim blokovima koji mogu biti u vlasništvu stotina. Nasljedstvo je također teško u ovakvim slučajevima, a oni često dolaze pred sud. Uspostavljanje maorskih rezervata, dužnosti upravitelja i prijenos zemljišnih udjela su predmeti kojima se bavi sud, kao i poboljšanje prava vlasništva.
Sudskim postupcima na Maorskom zemaljskom sudu predsjedavaju glavni sudac i zamjenik glavnog suca, ali postoje i suci u okruzima diljem Novog Zelanda. Odluke koje donese sud preispituje Apelacijski sud Maora. Statut novozelandskog parlamenta koji opisuje kako treba upravljati zemljom Maora pokriven je Zakonom o zemlji Maora ili Zakonom o Maorima Te Ture Whenua iz 1993. godine.
Ovaj zakon je bio prvi u 40 godina koji je utjecao na zemlju Maora. U njemu je pojačana uloga maorskog zemaljskog suda i proširen njegov doseg. Nova odredba bila je da je u slučaju spora oko prava ili običaja Maora glavni sudac bio dužan pozvati vještačenje ili imenovati najmanje dva člana laika.
Zavičajni sud osnovan je kao rezultat Zakona o zavičajnim zemljama iz 1862. i 1865. Povijest suda bila je šarena. Od svog osnutka 1865. godine, bio je najvažniji simbol engleskog prava za narod Maora. Mnogi ljudi smatraju da je to uglavnom bio represivni instrument britanskog pravnog sustava koji je Maorima oduzeo njihovu zemlju pod krinkom zaštite od iskorištavanja.
O zemljišnim pravima Maora prvi su se pozabavili Britanci potpisivanjem Ugovora iz Waitangija 1840. Oko 500 maorskih poglavara potpisalo je sporazum, kojim je uspostavljen britanski guverner na Novom Zelandu i dao Maorima ista prava kao i Britancima. Od tada je postao kontroverzan zbog razlika između engleskog i maorskog tumačenja dokumenta. Druga poteškoća je razlika u načinu na koji riječi kao što su “upravljanje”, “vlasništvo” i “vlasništvo” shvaćaju dvije kulture.