Zen poezija kombinira književnu praksu poezije s filozofskim principima zen budizma. Kao takva, Zen pjesma daje filozofsku izjavu ili promatranje korištenjem opisnih riječi. Ova vrsta poezije, međutim, ima svoje jedinstvene značajke. Usredotočuje se na postizanje trenutaka prosvjetljenja – ili istinske jasnoće uma – naglašavanjem pojedinačnih iskustava. Problema i pitanja ima u izobilju u zen poeziji, kao i kratkih fraza i slika usmjerenih na prirodu.
Poput mnogih pjesama, zen poezija se općenito sastoji od stihova koji su ponekad grupirani u zbirke poznate kao strofe. Strofe se često kreću od dva do tri retka, što doprinosi ukupnoj kratkoći mnogih zen pjesama. Za razliku od drugih oblika poezije, zen pjesnici obično ne koriste shemu rime, već provode slobodni stih koji se ne rimuje.
Zen pjesnik svoju inspiraciju pronalazi u duhovnoj praksi zen budizma. Ovaj pogled na život naglašava um i njegovu potragu za potpunim razumijevanjem. Zen budisti često prakticiraju kontemplativno stanje zvano meditacija kako bi postigli prosvjetljenje. U budističkoj vjeri, prosvjetljenje je stanje konačne svjesnosti svijeta i ujedinjujućeg znanja sadržanog u njemu.
Ova se filozofija odražava u zen poeziji na nekoliko načina. Kao prvo, meditacija je zamišljena kao vrijeme razmišljanja u kojem se problemi i pitanja iznose umu. Stoga, u dobrom postotku zen pjesama pjesnik iznosi jedno ili više pitanja ili problema – koji se također nazivaju koani – u početku pjesme. Budući da postizanje prosvjetljenja često dolazi kao iznenadni nalet uvida, pjesnik može pokušati oponašati ovaj proces uznemirujući čitateljev um šokantnim odgovorom ili rješenjem problema.
Zen praktičari također vjeruju da su trenutna iskustva u svakodnevnom životu jedno od najboljih načina za postizanje razumijevanja. Kao takva, zen poezija se oslanja na prirodno i svjetovno u korištenju slika i komparativnih opisa. To odražava tiho sjedenje i naizgled “ne radi ništa” povezano s meditacijom. Poezija je također razmjerno kratka, što je dodatno simbolično za snimak iskustva.
U zen filozofiji riječi same po sebi nisu važne, već ih treba promatrati kao oruđe za postizanje jasnog emocionalnog i intelektualnog stanja. Previše komplicirane fraze, riječi i slike stoga nemaju mjesta u zen poeziji. Ne radi se ni s otvorenim naglaskom na značenjima ili temama. Ovo gledište može biti jedan od razloga zašto se poezija u zen obliku često promatra kao besmislena za vanjskog promatrača, osobito u ultrakratkom obliku haikua.