Ženska histerija bila je uobičajena medicinska dijagnoza koja se dodijelila posebno ženama kako bi opisali niz simptoma uključujući vrtoglavicu, nervozu, nesanicu, gubitak apetita i širok raspon drugih. Dijagnoza je bila uobičajena i o njoj se često raspravljalo u 19. stoljeću, iako je stotinama godina prije toga bila prihvaćena kao prava i ozbiljna bolest. Ženska histerija više nije prihvaćena u medicinskoj zajednici kao ispravna ili razumna dijagnoza. “Histerija” se često koristila kao sveobuhvatna dijagnoza koja je odražavala nedostatak znanja o raznolikosti i složenosti psiholoških stanja, a povećano znanje od tada je dovelo do preciznijih dijagnoza.
Nije postojao jedinstven, precizan popis simptoma prema kojem bi medicinski stručnjaci mogli klasificirati slučajeve ženske histerije. U mnogim slučajevima, svaka kombinacija loše definiranih simptoma ili čak obrazaca ponašanja koji se razlikuju od društvenih očekivanja mogla bi se označiti kao ženska histerija. U nekim su slučajevima “poražene” žene bile potaknute da traže liječenje zbog aberantnog ponašanja od strane muškaraca u njihovim životima, kao što su očevi, muževi ili drugi, bez obzira na to jesu li žene iskusile bilo kakvu nelagodu ili su vjerovale da su na neki način bolesne. Priroda dijagnoze stanja općenito je odražavala prirodu rodnih odnosa barem koliko je odražavala neadekvatnost znanja iz područja psihološke dijagnostike.
Uobičajeni tretmani ženske histerije također odražavaju rodne odnose iz vremena kada je “stanje” prevladavalo. Liječnici bi davali “masažu zdjelice” ili ručnu stimulaciju ženskih genitalija, sve dok “poražena” osoba nije dosegla stanje “histeričnog paroksizma”, koji se sada shvaća kao orgazam. Općenito se smatralo da nije moguće izliječiti histeriju, tako da bi “poražena” žena morala redovito tražiti ovaj oblik liječenja. Izmišljeni su različiti uređaji kako bi ovaj proces liječenja bio učinkovitiji i ugodniji i za pacijenta i za pojedinca koji provodi tretman.
Slučajevi ovog poremećaja znatno su pali početkom 20. stoljeća. Povećano poznavanje i prihvaćanje psihologije dovelo je do nešto boljeg razumijevanja prirode poremećaja. Liječnici i psiholozi shvatili su širi raspon specifičnijih psiholoških poremećaja koji su zamijenili široku dijagnozu histerije. Freudova psihoanaliza pružila je još jedan pristup liječenju i nastojala pokazati da su mnogi slučajevi ženske histerije zapravo neuroze temeljene na nekom obliku anksioznosti ili na traumatičnom prošlom događaju u životu oboljele osobe.