Izraz živčani slom nije medicinski. U javnosti se koristi za opisivanje bolesti ili stresora koji rezultiraju nemogućnošću funkcioniranja, suicidalnim sklonostima ili potpunim nedostatkom dodira sa svijetom. Doživjeti živčani slom znači da uopće ne možete sudjelovati u svom životu, a istinski živčani slom može biti praćen pokušajem samoubojstva. Ne treba podcijeniti težinu patnje od potpunog mentalnog razočaranja, a većina ljudi koji stvarno pate od toga zahtijevaju hospitalizaciju u mentalnoj ustanovi ili u najmanju ruku neposrednu pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje.
U zdravom smislu, živčani slom često je pretjeran izraz. Rečenica: “Umalo sam doživjela živčani slom kada sam dobila C na testu”, proširuje istinu. Ljudi mogu koristiti taj izraz da izraze da su bili nervozni, da su se osjećali “stresom” ili da su doživjeli veliku napetost. Ponekad ljudi koriste izraz “mentalni slom” ili “mentalni slom”, kako bi se razlikovali od uobičajenog govornog oblika živčanog sloma.
Riječ “nervozan” u živčanom slomu podrazumijeva tjeskobu ili paniku. Iako je istina da dugotrajna panika ili brojni napadi tjeskobe mogu dovesti do živčanog sloma, značajna depresija također je čest uzrok. Postoje i drugi jednostavni razlozi zbog kojih bi osoba mogla doživjeti živčani slom. Ljudi koji se suočavaju sa značajnom tugom, gubitkom dugotrajnog posla, neuspjehom u školi, razvodom, brigom za nekoga s dugotrajnom bolešću mogli bi doživjeti živčani slom bez adekvatne podrške. Snažne emocije koje se mogu pojaviti tijekom bilo koje od ovih situacija mogu uzrokovati emocionalni odgovor koji se čini previše da bi se mogao podnijeti.
Iako se živčani slom često opisuje kao iznenadni i akutni, obično nije. Stres raste i kada ljudi ne dobiju pomoć u ranim fazama stresnih situacija, njihova panika ili depresija mogu porasti. Osoba koja je izgubila posao, na primjer, možda je doživjela višemjesečna otpuštanja, o kojima se pričalo, ili osjećaj da je posao slab. Kada se posao izgubi, stres se može činiti potpuno neodoljivim.
Nesklonost traženju pomoći od stručnjaka za mentalno zdravlje u ranim fazama stresnih situacija može u konačnici pridonijeti konačnom “živčanom slomu”. S druge strane, ljudi koji mogu koristiti terapiju razgovorom i eventualno lijekove na početku ili blizu početka stresne situacije mogu spriječiti živčani slom jer imaju zdrav sustav podrške. Pomaže kada ta podrška dolazi od nekoga izvan situacije, poput terapeuta, jer pomoć obitelji i prijatelja možda neće biti dovoljna.
Duševna bolest može izazvati živčani slom. Stanja povezana s živčanim slomom uključuju depresiju, anksiozni poremećaj, bipolarni poremećaj i shizofreniju. Opet su ova stanja obično prisutna u određenoj mjeri prije mentalnog sloma, a liječenje ovih stanja, posebno kroz terapiju i lijekove, može pomoći. Treba napomenuti da se u tim stanjima ne može uvijek izbjeći potreba za hospitalizacijom ili psihijatrijskom intervencijom jer svi tretmani ne djeluju odmah. Osoba može trebati nekoliko prilagodbi lijekova prije nego što joj se u potpunosti pomogne, a neke imaju jaku otpornost na lijekove, gdje posredovanje jednostavno ne djeluje.
U rijetkim slučajevima, živčani slom može biti iznenadni događaj. Osoba s bipolarnim poremećajem koja iznenada pređe u manično ili depresivno stanje mogla bi doživjeti mentalni slom. Shizofrenija također može uzrokovati akutni mentalni slom koji se čini bez upozorenja, osobito na početku bolesti.