Što je životna nekretnina?

Životna imovina je ograničeni oblik vlasništva nad imovinom u kojem je udio u nekretnini podijeljen. Osoba koja ima doživotnu imovinu ima pravo na potpunu upotrebu imovine tijekom svog života, ali nema pravo dodijeliti imovinu nakon svoje smrti.
Najjednostavniji oblik vlasništva nad imovinom je jednostavno apsolutna naknada. Jednostavna apsolutna naknada znači da vlasnik ima 100 posto nepodijeljenog interesa u nekretnini. Može ga upotrijebiti, prodati ili prenijeti, a oporukom ostaviti nekom drugom.

Kod doživotne imovine, međutim, osoba koja ima doživotnu imovinu ima samo djelomični interes u nekretnini. Taj interes mu omogućuje korištenje imovine na bilo koji način koji smatra prikladnim, tijekom cijelog života. Vlasnik životnog dobra naziva se i doživotnim najmoprimcem i ima pune vlasničke beneficije dok je živ.

Kao punopravni vlasnik, doživotni najmoprimac može iznajmiti nekretninu kako bi ostvario prihod od nje. Može živjeti na imanju, ili ga graditi i poboljšavati. On također može prodati nekretninu ako to želi, svakome koga odabere.
Rok trajanja zaostavštine, međutim, mjeri se životom osobe kojoj je priznat izvorni interes. Drugim riječima, za mjerenje termina koristi se samo životni vijek najmoprimca. To vrijedi čak i ako on iznajmi nekretninu drugoj osobi ili prenese svoj interes za nekretninu na nekog drugog.

Činjenica da interes doživotnog najmoprimca prestaje njegovom smrću znači da ako on proda nekretninu nekom drugom, njihov interes prestaje odmah nakon smrti doživotnog najmoprimca. Prilikom stvaranja doživotne imovine, dokumenti stoga moraju odrediti kome će imovina pripasti nakon smrti doživotnog najmoprimca. Ova osoba, kojoj je vlasništvo u vlasništvu neposredno nakon smrti najmoprimca, naziva se ostatak.

Kada doživotni najmoprimac umre, interes preostalog čovjeka za nekretninu odmah postaje aktivan. To vrijedi čak i ako je doživotni najmoprimac pokušao dati nekretninu nekom drugom ili je prodao nekretninu. Doživotni najmoprimac ne može dati veći interes nego što ga sam ima za nekretninu, pa je svaki pokušaj doživotnog najmoprimca da imovinu nasljedniku ostavi nevažeći.