Zlatna rezerva se odnosi na zalihe metala koje općenito drži nacija. Stoga se smatra nacionalnim dobrom i obično ga nadzire središnja banka neke zemlje. Jedna značajna iznimka je slučaj Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), koji ima jednu od najvećih zaliha na svijetu. Nekada su se te zalihe koristile kako bi se utvrdilo koliko je zemlja bogata jer je količina izdane valute bila povezana s količinom zlata u posjedu. U moderno doba, zlato se smatra više alternativom držanju velikih količina novca.
Tendencija da se gomila zlato i da se koristi kao mjera bogatstva seže stoljećima. Bilo je vrijeme kada je globalni financijski sustav funkcionirao prema onome što je poznato kao zlatni standard. To je bio monetarni sustav koji je izravno povezivao količinu zlata u rezervi neke zemlje s količinom valute koju je proizvela. Logika iza toga bila je da ako se zlato otkupi, za njega treba dobiti jednaku vrijednost valute.
Iako je ovaj monetarni sustav zamijenjen, zemlje su nastavile s praksom održavanja zaliha. Baš kao što ljudi drže količinu novca na štednom računu u slučaju da im zatreba u budućnosti, mnoge nacije održavaju zlatnu rezervu kao jedno od svojih financijskih sredstava. Još jedna sličnost je u tome što su banke često čuvari financijske imovine pojedinaca i, isto tako, središnja banka jedne nacije općenito je odgovorna za zlatne rezerve.
Postoji niz razloga zašto se zlatna rezerva smatra dobrom idejom. Za početak, zalihe zlata često se smatraju zaštitom u slučaju da određena valuta može izgubiti značajan dio ili cijelu svoju vrijednost. Uzmimo, na primjer, euro, koji je valuta koju koristi većina Europe. Kad bi ta valuta postala beskorisna, zemlje sa zlatnim rezervama i dalje bi imale nešto financijske imovine.
Još jedna prednost zlatne rezerve je da je lako prenosiva. Zlato je metal koji se može zamijeniti za financijsku vrijednost u većini zemalja širom svijeta. Zemlje stoga mogu koristiti svoje zlatne rezerve kao kolateral za zajmove. Oni također mogu koristiti te zalihe za podmirenje dugova, ali se to smatra rijetkim. Uobičajeno je da se te zalihe čuvaju desetljećima i da ih zemlje nastavljaju dodavati.