Izraz “zločin protiv prirode” počeo se koristiti u statutima u Sjedinjenim Državama 1800-ih za označavanje seksualnih praksi koje su se smatrale “protiv prirode”. Praksa kaznenog progona određenih seksualnih praksi prethodila je uporabi izraza “zločin protiv prirode” i pojavila se u mnogim zemljama diljem svijeta prije 1800-ih, a u nekim se područjima zadržala i danas. U Sjedinjenim Državama, gdje je izraz korišten u kaznenom pravu, koncept zločina protiv prirode proglašen je neustavnim u slučaju iz 2003., iako su zakoni koji koriste ovu frazu još uvijek u knjigama u nekoliko država.
Pod okriljem ovog pojma uključen je niz različitih praksi. Bestijalnost se smatrala zločinom protiv prirode, kao i oralni seks i homoseksualne aktivnosti. U nekim se područjima masturbacija također smatrala zločinom protiv prirode. Mnogi od ovih zakona bili su strukturirani i primijenjeni na način koji je ciljao na homoseksualne parove, posebno na gay muškarce.
Argumenti u obranu zadržavanja takvih zakona isticali su da bi oni mogli donijeti dodatne optužbe za određene vrste kaznenih predmeta. Primjerice, netko tko je optužen za zlostavljanje djeteta mogao bi biti optužen i za zločin protiv prirode. Isto tako, osobe koje se terete za silovanje mogle bi biti optužene na temelju zakona o zločinima protiv prirode, kao i zakona koji se odnose na silovanje. Ovi zakoni također su se primjenjivali u slučajevima prikupljanja podataka kako bi se povećala težina nameta.
Međutim, neki zagovornici istaknuli su da se ti zakoni često neravnomjerno primjenjuju. Na primjer, ako se zatekne heteroseksualni par koji se bavi seksualnim aktivnostima u javnosti, vjerojatno bi bili optuženi za nepristojno izlaganje, dok bi homoseksualni par mogao biti optužen za zločine protiv prirode uz nepristojno izlaganje. Postojala je i zabrinutost da bi se takvi zakoni mogli koristiti za policijske aktivnosti između odraslih osoba koje su pristale i koje se događaju privatno, zbog čega su se mnogi Amerikanci osjećali nelagodno.
Biolozi su također osporili koncept čina koji je “protiv prirode”. Proučavanje brojnih životinjskih vrsta pokazalo je da se sve aktivnosti o kojima se govori u drugom odlomku zapravo događaju u prirodi, te su među nekim vrstama prilično raširene.
Kao posljedica osporavanja ustavnosti takvih zakona, države s zakonima o zločinima protiv prirode u svojim knjigama ih ne provode. Ostala područja kaznenog zakona mogu pokrivati specifična pitanja za koja su se ti zakoni nekada koristili, kako bi se osiguralo da osobe koje počine zločine poput silovanja i zlostavljanja djece mogu biti procesuirane u najvećoj mjeri zakona.