Znanstveni diskurs su procesi i metode koje se koriste za komuniciranje i raspravu o znanstvenim informacijama. Diskurs se usredotočuje na to kako doći do i kako prezentirati znanstvene ideje i misli, uzimajući u obzir raznoliku publiku. Ta publika uključuje kolege, studente, nastavnike, širu javnost, poslovne i vladine organizacije ili bilo koju drugu potencijalnu publiku koja bi mogla imati koristi od znanstvene teorije i konsenzusa ili doprinijeti znanstvenoj teoriji i konsenzusu. Komunikacija u znanstvenom diskursu odnosi se i na pisanu i na govornu komunikaciju i često uključuje metode zaključivanja, kao i rječnike koji se koriste za predstavljanje informacija, zaključaka i ideja. Zbog specijalizirane prirode znanstvenih informacija, diskurs u znanosti neprestano se razvija kako bi objasnio varijacije potencijalnog razumijevanja, kao i ciljeva namijenjenih različitim publikama.
Razvijanje i održavanje formaliziranog, dosljednog načina razmišljanja također je središnje u znanstvenom diskursu. Zajednički koncept svojstven svim fizičkim i prirodnim znanostima je znanstvena metoda koja demonstrira takav diskurs. Točna primjena znanstvene metode u različitim područjima znanosti osigurava kolegama da se studije provode s istim standardima ujednačeno i da se rezultati mogu vjerovati. Odstupanje od znanstvene metode ima tendenciju iskrivljavanja rezultata istraživanja, a znanstvenici koji to učine mogu očekivati reakciju kolega, kao i druge publike koja ima udjela u provedenom istraživanju.
Drugi zajednički aspekt znanstvenog diskursa je pristup rasuđivanju koji se često nalazi među svim prirodnim i fizičkim znanostima. Kada istražuju predmet, znanstvenici ne pokušavaju dokazati teoriju, već se umjesto toga usredotočuju na pokušaj opovrgavanja ili krivotvorenja teorije. Pristanak na takav diskurs omogućuje učinkovitu komunikaciju među kolegama i većinom publike u kojoj se distribuiraju znanstvene informacije. Umjesto da se pokušava primijeniti nekoliko načina zaključivanja za rješavanje znanstvenih teorija, koristi se jedan standard za ublažavanje rizika povezanih s nerazumijevanjem individualnog razmišljanja, a ne znanstvenog zaključivanja.
Nadalje, korištenje dosljednih rječnika i standarda za pisanu komunikaciju pomaže osigurati valjanost provedenog istraživanja. Jedan takav primjer je objavljivanje istraživanja u časopisima za recenziranje, a ne samo samoobjavljivanje. Korištenje ovog diskursa ne samo da omogućuje kolegama da pomno prouče znanstvene studije i učinkovito razmjenjuju informacije, već također pokazuje stupanj stručnosti znanstvenika koji se bavi izdavaštvom drugoj publici, kao što su akademici i šira javnost. Iako znanstveni diskurs osim prethodno spomenutih pokriva širok raspon tema, upravo te metode rasuđivanja čine temelj kako se takav diskurs obično odvija.