U lingvistici proučavanje riječi koje pokušavaju prenijeti značenje oponašanjem naziva se zvučna simbolika. Također poznate kao ikonizam ili fonosemantika, ove vrste riječi su raštrkane po mnogim jezicima i kulturama, često noseći mnoge iste karakteristike. Općenito se formiraju na nekoliko različitih načina: povezivanjem s primitivnim zvukovima poput hroptanja i kašljanja, kao nakupine slova koje se pojavljuju kada se koriste određene vrste riječi, i putem onomatopeje – imitacije zvuka koju naširoko koriste ilustratori.
Uobičajena vrsta zvučne simbolike uključuje zvukove ili kratke skupine zvukova koji se pojavljuju kada se koriste određene vrste riječi. Također poznat kao fonestetički ili konvencionalni zvučni simbolizam, ovo su korijenski dijelovi riječi koji mogu prenijeti značenje samo svojim smještajem u riječ. Prema nekim znanstvenicima, poput poznate lingvistice Margaret Magnus u rječniku engleskog zvuka, više od 900 tipova fonestetičkih konstrukcija vidljivo je samo u engleskom jeziku.
Preuveličan primjer telefonske teme ili grupiranja je upotreba slova koja grupira “gl”, osobito na početku riječi, kako bi se pokazalo da riječ ima veze s elementom osvjetljenja. Primjeri za to uključuju odsjaj, sjaj, sjaj, sjaj, svjetlucanje, pa čak i neke obrnute pojmove kao što su mrak i mrak. Drugi primjer je širok raspon riječi koje počinju s “b” koje sve imaju veze s teškim preprekama, od barijere i premlaćivanja do modrica i pretučenih.
Kada se analizira skupina riječi s istim značenjem, može se uočiti element koji se naziva ikonizam. Ovaj drugi oblik zvučnog simbolizma, koji je obrnut uvjerenju da su riječi proizvoljne povijesne konstrukcije, uključuje stavljanje određenog zvuka unutar riječi kako bi potaknuo radnju. Općenito, neće imati puno zajedničkog poput riječi koje počinju ili završavaju istim slovima. Ova pokretačka radnja mnogo je češće prisutna u drugim jezicima, ali na engleskom se još uvijek može pronaći mnogo primjera. Umetnite “m” ispred “p” u mnoge riječi koje se odnose na kretanje naprijed, i može se označiti više hitnosti – riječ poput koraka ili putovanja postaje snažnija kao gaziti ili gaziti.
Jedna od najraširenijih pojava zvučne simbolike u 20. i 21. stoljeću je u žanru stripa, kroz onomatopeju. To se sastoji od neverbalnih zvukova koji se prenose na verbalne načine. Oomph, thwack, crash, pow i swoosh dio su narodnog jezika 2011. godine, jer su strip umjetnici napisali te zvukove kako bi prenijeli punu prirodu raznih scena. Te se riječi koriste za pobliže oponašanje zvuka koji se simbolizira, bilo u stripu ili čak literaturi, stoljećima.