Operacija kolesteatoma je vrsta kirurškog zahvata dizajniranog za uklanjanje abnormalnog izraslina smještenog unutar uha. Postoje dvije osnovne vrste kirurgije kolesteatoma, poznate kao timpanoplastika i timpanomastoidektomija. Vrsta zahvata koji se koristi ovisi o ozbiljnosti stanja, kao io veličini i mjestu tumora. Moguće komplikacije uključuju paralizu lica, gubitak sluha i smetnje koje uključuju sposobnost okusa. O svim pitanjima ili nedoumicama o operaciji kolesteatoma u pojedinoj situaciji potrebno je razgovarati s liječnikom ili drugim medicinskim stručnjakom.
Vrsta operacije kolesteatoma poznata kao timpanoplastika uključuje rez u ušni kanal koji otkriva srednje uho. Živac koji kontrolira okus ponekad se pomiče tijekom ovog postupka, što rezultira privremenim poremećajem okusa. Ako se živac ošteti tijekom operacije, može se razviti trajni metalni okus u ustima. U nekim slučajevima potrebno je ukloniti kost inkusa, što može dovesti do privremenih problema s ravnotežom. Bubnjić se zatim kirurški popravlja i ugrađuje ili pacijentovu vlastitu inkusnu kost ili umjetnu protetsku kost.
Druga vrsta operacije kolesteatoma poznata je kao timpanomastoidektomija. Ovim zahvatom uklanja se mastoidna kost, koja se nalazi iza uha, privremeno ili trajno. Ovaj zahvat poznat je kao mastoidektomija i izvodi se istodobno s timpanoplastikom. Ovo je složeniji tip operacije kolesteatoma i nosi veći rizik od komplikacija, zbog čega je čest liječnički nadzor iznimno važan. Dok većina pacijenata primjećuje povoljna poboljšanja, kao što je povećana funkcija sluha, sposobnost obavljanja aktivnosti kao što je plivanje bez komplikacija i poboljšan kozmetički izgled, postoje neki potencijalni rizici povezani s operacijom kolesteatoma.
Neki od rizika ili komplikacija koje se mogu pojaviti kao posljedica operacije kolesteatoma uključuju djelomičnu ili potpunu paralizu lica, gubitak sluha i poteškoće s ravnotežom ili koordinacijom. Mnoge od ovih nuspojava su ili privremene ili se mogu poništiti upotrebom lijekova ili dodatnih kirurških zahvata. Povremeno, šteta može biti toliko ozbiljna da nakon operacije nastane trajna ozljeda. Važno je da pacijent razgovara o svim nedoumicama s liječnikom prije podvrgavanja zahvatu. Većinu pacijenata trebat će pomno pratiti nekoliko mjeseci ili čak godina nakon operacije kako bi se osiguralo da je došlo do potpunog izlječenja i da se tumor više nije vratio.