Što mogu učiniti ako moje dijete mrzi školu?

Mnoga djeca tvrde da mrze školu i mogu tražiti ili moliti da ne idu. To može biti signal da vaše dijete ima poteškoća u sklapanju prijateljstava, da ima problema s drugim učenicima ili ima poteškoća u učenju. Razgovor sa svojim djetetom i bliska suradnja sa školom može pomoći u smanjenju djetetove nesklonosti. Djeca možda neće uvijek uživati ​​u nastavi, ali kako se problemi rješavaju, može se činiti manje prijetećim mjestom. Imajte na umu i da dijete vjerojatno neće poštovati školu ili svoje učitelje osim ako i njima ne odajete dužno poštovanje.

Djeca mogu ne voljeti školu iz vrlo valjanih razloga. Oni se mogu podijeliti u tri kategorije: društveni ostrakizam, izazovi u učenju i poteškoće u funkcioniranju u okruženju, kao kod djece s hiperaktivnošću. Sve ove razloge treba shvatiti ozbiljno i istražiti. Prvo što roditelj mora učiniti jest otkriti što uzrokuje probleme u školi. Prvo razgovarajte s djecom i neka im objasne sve probleme. Kada vam djeca ne mogu dati dovoljno informacija, razgovarajte s djetetovim učiteljima, jer mnogi imaju puno ideja o tome što može uzrokovati poteškoće.

Dijete koje nema prijatelja, na primjer, može smatrati da je škola vrlo usamljeno mjesto. Ako dijete ne uspijeva sprijateljiti, zatražite pomoć učitelja ili ravnatelja da uparite dijete s drugom osobom kojoj bi također mogao biti potreban prijatelj. Škole često dobivaju i nove učenike, a dijete bez prijatelja moglo bi se dobrovoljno javiti da bude “vodič” za novog učenika u njegovom razredu.

Mnoge škole imaju klubove prijateljstva koji mogu pomoći djetetu da nauči kako biti dobar prijatelj. Često djeca koja pohađaju klubove prijateljstva na kraju postanu prijatelji dok vježbaju nove društvene vještine. S druge strane, nove vještine mogu se vježbati na dugogodišnjim kolegama iz razreda. Roditelji mogu olakšati postavljanjem termina za igru ​​popodne ili vikendom kako bi djeca isprobala prijateljstvo u manje natjecateljskom okruženju.

U nekim slučajevima dijete ne voli školu zbog zadirkivanja ili maltretiranja. Iako većina škola ima politiku nulte tolerancije prema takvom ponašanju, osim ako se zadirkivanje izravno promatra, učiteljima ili osoblju to možda neće biti očito. Doznavanje od djeteta postoji li jedno ili više djece koja otežavaju život može pomoći da se stane na kraj zlostavljanju. Važno je ostati proaktivan u tome i nastaviti prijavljivati ​​sve slučajeve ponovnog zlostavljanja ili zadirkivanja.

Djeca koja teško idu u korak s akademicima mogu također tvrditi da mrze školu. Djetetu mora biti vrlo teško shvatiti da se čini da svi ostali mogu razumjeti stvari koje mu izmiču. Pogrešno odgovaranje na pitanja ili dobivanje loših ocjena dobar su pokazatelj da je dijete izloženo izazovima, možda i previše, nastavnim planovima i programima.

Općenito loš uspjeh u školi i na standardiziranim testovima sugerira da djeca mogu imati poteškoća u učenju ili razlike u učenju. Ako je djetetova izvedba opala, trebali biste zatražiti da se vaše dijete testira kako bi se isključile poteškoće u učenju. Kada se uoče bilo kakve smetnje, pomoć škole može rezultirati pozitivnijim stavom.

Djeci s poremećajima pažnje često je sam čin mirnog sjedenja izazovan i težak. Nadalje, učitelj može nenamjerno pogoršati nesklonost školi ponavljanjem skretanja pažnje na problem ili kažnjavanjem djeteta zbog neuspjeha da se usredotoči. Često takva kazna znači nepristupačnost stvarima kao što je stanka, jedinu šansu da dijete ima sagorjeti energiju koja ga sprječava da miruje.
Roditelju je važno biti svjestan problema s pažnjom jer on ili ona može pomoći učitelju da dođe do sustava nagrada, a ne kazne, za ponašanje. Kada se djetetu dijagnosticira bilo koja vrsta poremećaja učenja, škole mogu napraviti posebne planove, nazvane Individualizirani obrazovni programi (IEP) za rješavanje tekućih problema.

Poteškoće u učenju i slab raspon pažnje mogu rezultirati društvenim ostracizmom. Stoga dijete s akademskim problemima može imati i manje prijatelja. Nažalost, i djeca često ocjenjuju drugu djecu ne samo po tome kako se ponašaju sada, već i kako su se ponašala u prošlosti. Dakle, dopustiti vašem djetetu da ima prvu priliku s novim školskim kolegama je idealno, budući da ti učenici nemaju godina akumuliranih sjećanja na dijete.