Poremećaj temporomandibularnog zgloba (TMZ) je medicinski izraz koji se koristi za upalu jednog ili oba zgloba koji povezuju mandibulu ili čeljust s lubanjom. Stanje karakterizira bol, posebno nazvana bol u TMZ-u. Simptomi mogu biti akutni ili kronični i mogu ometati sposobnost govora, žvakanja hrane, izraza lica ili čak disanja. Osim toga, bol i upala TMZ-a često migriraju na druga područja koja mogu poslužiti kao okidačke točke, kao što su zubi, osnovno vezivno tkivo i živci. Iz tog razloga, TMJ je često povezan s većim opsegom poremećaja poznatih kao sindrom miofascijalne boli.
TMJ može biti uzrokovan raznim oralnim ponašanjem. Na primjer, stalno žvakanje žvakaće gume ili grizenje noktiju može opetovano gurnuti čeljust previše naprijed ili u stranu. Loši govorni obrasci ili zanemarivanje redovitih posjeta stomatologu također mogu biti krivci. Osim toga, temporomandibularni zglob je osjetljiv na poremećaje koji utječu na druge zglobove u tijelu, kao što je artritis. Međutim, najčešći uzrok TMJ-a je bruksizam, stanje koje uključuje uobičajeno stiskanje čeljusti i/ili škrgutanje zubima.
Bez obzira na uzrok, bol može biti stalna i jaka. Bol se može osjetiti ne samo u čeljusti i licu, već se može proširiti i na uši. Na sreću, najbolji način za ublažavanje boli je prestanak ponašanja koje ju je stvorilo. Naravno, ovo se možda ne odnosi na bol u TMZ-u povezanu s neusklađenošću ili ozljedom čeljusti. Međutim, čak iu tim slučajevima još uvijek postoji nekoliko opcija za samozbrinjavanje.
Primjena vlažne topline na zahvaćeno područje pomaže mnogim ljudima. Alternativno, držanje paketa leda na tom području može pomoći u smanjenju upale. Konzumiranje meke hrane i izbjegavanje istezanja usta tijekom napadaja omogućit će da se čeljust odmori u svom prirodnom položaju. Tehnike opuštanja također mogu pomoći u smanjenju boli u TMZ-u povezane s bruksizmom. Jednostavna vježba duž ove linije je vježbanje laganog upuhivanja zraka između blago razdvojenih usana, pazeći da se gornji i donji zubi ne spoje.
Ponekad može biti potrebno uzimanje nesteroidnih protuupalnih lijekova bez recepta za brzo smanjenje upale i boli. Ovi lijekovi koji se izdaju bez recepta uključuju aspirin, acetaminofen, ibuprofen i naproksen. Triciklički antidepresivi, poput amitriptilina ili nortriptilina, također su korišteni za uspješno liječenje boli u TMZ-u. Međutim, ove lijekove mora propisati liječnik i mogu izazvati neželjene nuspojave, poput pospanosti.
U ekstremnim slučajevima može biti opravdana zamjena implantata čeljusnog zgloba. Međutim, imajte na umu da samo bol nije obično odlučujući čimbenik za izvođenje ovog postupka. Zapravo, obično je rezerviran za one koji su prošli opsežnu traumu ili ozljedu čeljusti.
Također treba napomenuti da ne postoji regulatorno tijelo ili certifikat koji regulira liječenje poremećaja TMZ-a. Ukratko, to znači da ni American Dental Association (ADA) ni American Medical Association (AMA) ne priznaju liječenje TMJ poremećaja kao specijalnost ni u stomatologiji ni u medicini. Očito, to može otežati pronalaženje kvalificiranog stručnjaka. Međutim, najbolji način djelovanja je konzultirati se sa stomatologom i razgovarati o uputnici liječniku s iskustvom u mišićno-koštanim i miofascijalnim poremećajima.