Indeks potrošačkih cijena (CPI) je ekonomska mjera koja prati inflaciju u gospodarstvu. Inflacija se može pojaviti iz mnogo razloga, a ekonomisti često raspravljaju o sadašnjim i prošlim uzrocima ovog fenomena. Povećanje CPI-a može biti rezultat jedne od dvije opcije: potražnja-pull inflacija ili troškovna inflacija. Sve teorije o povećanju CPI obično potpadaju pod jedan od ova dva opća ekonomska koncepta. Prva teorija kaže da se inflacija događa jer previše dolara juri za malo robe, dok druga kaže da, kada se povećaju troškovi poslovanja, rastu i potrošačke cijene, tako da tvrtke mogu zadržati profit.
Inflacija povlačenja potražnje je koncept koji se prirodno pojavljuje u rastućim gospodarstvima. Kako potražnja raste brže od ponude, inflacija raste, što dovodi do povećanja CPI. To se događa prirodno jer potrošači jednostavno imaju više novca za trošenje, što znači da će stvoriti veću potražnju za opskrbom robom. U nekom trenutku ove ekonomske situacije, ponuda bi se trebala — u teoriji — povećati kako bi zadovoljila potražnju za robom i uslugama. Inflacija se tada smanjuje kako tržište dugoročno doseže ravnotežu.
Troškovna inflacija druga je sveobuhvatna teorija koja objašnjava inflaciju i svako povećanje. Prema ovoj teoriji, tvrtke doživljavaju sve veće troškove za robu ili usluge koje proizvode. Do ovih povećanja može doći iz raznih razloga, kao što su nedostatak raspoloživosti, povećanje potražnje za resursima ili vladina intervencija, kao što su tarife ili porezi. Kada tvrtke dožive ta povećanja troškova, one prenose povećanje troškova na potrošače. Stoga povećanje cijena roba i usluga stvara povećanje CPI kroz koncept prolaznih troškova.
Koristeći ove dvije glavne teorije inflacije, mogu se dati objašnjenja za promjenu cijena nacije. Na primjer, promjena kvalitete proizvoda može dovesti do povećanja CPI. Tvrtka koja rafinira sirovine u većoj mjeri nego što je to činila prije često doživljava porast cijena proizvoda. CPI raste kako cijene više kvalitete dolaze na tržište. Uvođenje nove robe također može uzrokovati povećanje CPI; na primjer, novi proizvodi na tržištu općenito koštaju potrošače više novca, što dovodi do povećanja inflacije.
Ekonomisti općenito gledaju na određenu robu kada kreiraju izračune CPI. Nakon što otkriju da je došlo do povećanja cijena, ekonomisti mogu tražiti dalje da otkriju zašto je došlo do inflacije. Tu na scenu stupaju dvije gornje teorije koje objašnjavaju specifičan porast inflacije.