U spektru alternativnih medicinskih tretmana, profesija kiropraktike je vrlo blizu mainstream kraja. Kiropraktičari dobivaju priznate medicinske diplome u specijaliziranim školama, a njihove usluge općenito su pokrivene zdravstvenim osiguranjem ako ih propiše liječnik. Unatoč tome, kiropraktičari provode neizmjerno puno vremena braneći svoju profesiju od kritičara u i izvan medicinskog područja.
Kiropraktičari dobivaju opće obrazovanje o ljudskoj fiziologiji i biologiji, ali njihov je glavni fokus kralježnica. Kiropraktičari vjeruju da se kralješci kralježnice i vrata rutinski izvlače iz položaja zbog svakodnevnih stresora, a ta neusklađenost (nazvana subluksacija) može biti temeljni uzrok bezbroj fizičkih i mentalnih bolesti. Fizičkim manipuliranjem pojedinačnim kralješcima ili ponovnim podešavanjem cijele kralježnice, kiropraktičari se nadaju da će ublažiti pritisak uzrokovan subluksacijama.
Kiropraktičari često stvaraju posao nudeći javnosti besplatne preglede kralježnice. Tijekom ovih pregleda poduzimaju se osnovna mjerenja kako bi se otkrila bilo kakva neravnoteža u poravnanju kralježnice. Jedno rame može biti mjerljivo više od drugog ili jedna ruka može pružiti veću otpornost na stres od druge. Ponekad će klijenti kiropraktičara stajati na dvije vage kako bi odredili težu stranu tijela. Kritičari sugeriraju da gotovo svaki čovjek ima neki oblik neravnoteže kralježnice, ali to nije nužno pokazatelj lošeg zdravlja.
Može se reći da kiropraktički tretmani spadaju negdje između onih koje pruža obučeni liječnik za kralježnicu i fizioterapeut. Pojam kiropraktika doslovno znači ‘kroz ruke’, tako da je većina onoga što kiropraktičari rade praktična manipulacija ili podešavanje pacijentove kralježnice i leđa. Posebni stolovi omogućuju kiropraktičarima da smjeste pacijente u trakciju ili kompresiju. Ponekad se kralježnica ‘iskoči’ pritiskom između svakog uzastopnog kralješka. Drugi put kiropraktičari mogu upotrijebiti pokret uvijanja kako bi vratne kralješke vratili u poravnanje.
Kritičari kiropraktičarske struke ukazuju na svu ovu manipulaciju kralježnicom kao potencijalno opasnu praksu. Ovi kritičari tvrde da će gotovo svi zglobovi generirati zadovoljavajući ‘pusak’ jer se otpuštaju plinovi u hrskavici i da stoga pucanje ne znači da je zglob više poravnat nego prije manipulacije. Kritičari kiropraktične medicine također tvrde da su vratni kralješci posebno osjetljivi na prijelome koji dovode do paralize, čime rizik od ozbiljnih ozljeda nadmašuje zdravstvene dobrobiti.
Kiropraktičari, međutim, odlučno brane svoju profesiju ukazujući na niz potencijalno opasnih usluga, poput propisivanja lijekova i izvođenja operacija, koje svakodnevno pružaju kirurzi kralježnice i fizioterapeuti. Kiropraktičari primjećuju da pacijenti imaju koristi od dugoročnih učinaka manipulacija kralježnicom, a ne nužno jednokratnog posjeta; i da se fizička manipulacija kralježnicom i vratom može usporediti s tehnikama duboke masaže tkiva, a obje imaju za cilj smanjenje stresa i obnavljanje oštećenih živčanih puteva. Kiropraktičari također ističu da mnoga društva za zdravstveno osiguranje pokrivaju svoje usluge, što znači da dovoljno klijenata može imati koristi od kiropraktičkih tretmana kako bi opravdali svoje troškove.