Što radi analitičar rješenja?

Analitičar rješenja kombinacija je poslovne analize i analize sustava. Jedinstveni aspekt posla analitičara rješenja je razina očekivanja. Od njega ili nje se zahtijeva znanje o nizu softverskih proizvoda koji mogu zadovoljiti poslovne potrebe. Ova pozicija se najčešće nalazi u velikim odjelima informacijske tehnologije ili u tvrtki za konzultantske usluge.

Postoje četiri primarna zadatka koji čine osnovu opisa posla analitičara rješenja: definiranje opsega i zahtjeva, izoliranje ključnih problema, pregled mogućih rješenja i predstavljanje preporuke. Vještine potrebne da biste postali analitičar rješenja uključuju kritičko razmišljanje, komunikacijske i istraživačke vještine. Većina ljudi prelazi na ovu ulogu nakon pet ili deset godina rada u informacijskoj tehnologiji, često kao sistemski analitičar. Velika većina analitičara fokusira se na određeno područje poslovnog procesa, kao što su financije ili nabava. Ovo načelo pomaže u fokusiranju i analitičara i potencijalnih poslodavaca.

Prvi zadatak svakog analitičara rješenja je definirati opseg i zahtjeve projekta. Na primjer, klijent može kontaktirati analitičara rješenja tražeći savjet u odabiru sustava upravljanja odnosima s klijentima. Analitičar treba blisko surađivati ​​s klijentom kako bi identificirao njegove temeljne zahtjeve, ukupan proračun i vremenski okvir, resurse projekta i očekivanja. Ove informacije se koriste za stvaranje širokog opsega, koji se dodatno usavršava dodatnim sastancima i raspravama.

Izolacija ključnih problema ključna je za svakog analitičara rješenja. Ideje i brige koje iznese klijent često predstavljaju mali aspekt ukupnog rizika projekta. Odgovornost analitičara rješenja je sagledati zahtjev iz svih kutova i identificirati očite i skrivene probleme i točke odlučivanja.

Analitičar mora imati dovoljno znanja i obuke kako bi mogao identificirati popis mogućih rješenja koja bi zadovoljila zahtjeve klijenta. Međutim, jednostavno identificiranje ovih proizvoda nije dovoljno. On ili ona također moraju biti u mogućnosti pružiti dovoljno detaljne informacije o relativnim rizicima i koristima svake opcije kako bi vlasnicima poduzeća omogućili da donesu informiranu odluku.

Konačna preporuka rijetko je jedan specifičan proizvod. Umjesto toga, izvješće obično uključuje kratki popis od dva ili tri rješenja koja bi odgovarala većini zahtjeva klijenta. Rizici i koristi svakog rješenja dokumentirani su i istaknuti klijentu. Ovo izvješće često je temelj za daljnje, naglašene rasprave o različitim opcijama i konačni odabir najprikladnijeg rješenja.