Glavni posao detektiva je otkrivanje dokaza i traženje tragova kako bi se donijele odluke i otkrića. Ovi stručnjaci često koriste svoje vještine za rješavanje zločina, ali njihov posao nije uvijek tako hitan. Neki su angažirani prvenstveno da promatraju i promatraju određene ljude, ili da otkriju o nestalim prijateljima ili davno izgubljenim vezama. U korporacijama detektivi često imaju posla pretražujući financijske zapise i digitalne datoteke tražeći moguće nepravde. Iako postavke mogu biti različite, duh rada – spajanje dijelova kako bi se stvorila cjelovita slika – obično je dosljedan.
Rad policije i provođenja zakona
Detektiv u policijskoj agenciji ili uredu za provođenje zakona obično je pomalo elitni službenik koji radi na rješavanju zločina i hvatanju počinitelja. Detektivi često posjećuju mjesta zločina, intervjuiraju svjedoke i pregledavaju laboratorijska izvješća i profile osumnjičenih. Oni će pomoći drugim istražiteljima u sužavanju kruga osumnjičenika ili spajanju nepoznatog niza događaja, a ponekad su odgovorni i za uhićenje. U nekim slučajevima detektivi moraju svjedočiti na sudu o svojim nalazima, uvjerenjima i procesima.
Privatni istražitelji
Međutim, nisu svi detektivi povezani s policijom; mnogi posluju kao privatni istražitelji, često unutar neovisnih tvrtki. Ti ljudi često rješavaju misterije ili rješavaju osobne sporove na temelju projekta. Otkrivanje biološkog roditelja često spada u ovo područje, kao i postavljanje nadzora nad supružnikom – te aktivnosti često zahtijevaju malo traganja, ali ne bi bile primjerene policiji. Međutim, ako privatni istražitelj otkrije dokaze o stvarnom zločinu, on ili ona obično su prema zakonu dužni predati te nalaze policiji.
To ne znači da privatni detektivi nemaju nikakvu ulogu u rješavanju kriminala. Mnogi će istražiti pojedinosti zločina, ali obično tek nakon što se slučaj “zahladi” ili kada nema dovoljno dokaza za provedbu zakona za nastavak istrage. Na primjer, obitelj nestale ili umrle osobe mogla bi angažirati usluge privatnog istražitelja kako bi nastavila s istragom. Ove istrage mogu predstavljati moguća rješenja zločina ili pružiti dovoljno dokaza da policija ponovno otvori slučaj.
Korporativni detektivi
Velike korporacije povremeno unajmljuju detektive da provode interne istrage u slučajevima sumnje na prijevaru ili pronevjeru. Izravan odlazak u policiju u takvim situacijama može biti neugodan za tvrtku i može privući neželjeni publicitet, osobito ako zapravo nema nikakvih prekršaja. Detektiv će moći pregledati papirologiju kako bi utvrdio je li nešto pogrešno; nakon što čelnici poduzeća znaju da nešto nije u redu, mogu pouzdanije predati dokaze odgovarajućim tijelima.
Odvjetničke tvrtke također mogu zadržati detektive u osoblju kako bi pomogli odvjetnicima da istraže protivnike. U velikim pokusima često postoji puno papirologije i elektroničkih podataka koje treba razvrstati, proučiti i procijeniti. Dok odvjetnici mogu obavljati ovaj posao, detektivska stručnost je prikladnija za identificiranje potencijalnih “područja pitanja”. Sudski zastupnici tada mogu detaljnije ispitati ova pitanja na suđenju ili u davanju iskaza.
Obuka i potrebno obrazovanje
U većini slučajeva detektivi moraju imati barem srednju školsku diplomu kako bi započeli, iako se visoka ili sveučilišna diploma često smatra prednost. Diplome iz kriminalistike, forenzike ili čak poslovanja često su među najkorisnijima. Za mnoge, međutim, praktično iskustvo vrijedi više od učenja iz knjige. Većina detektiva započinju kao policajci početnici ili rade kao pomoćnici privatnim detektivima kako bi izgradili svoje osnovne vještine.
Važne karakteristike
Za mnoge detektive uspjeh na poslu uglavnom ovisi o osobnoj intuiciji i logičkim sposobnostima. Karizmatična osobnost i sposobnost učinkovite komunikacije s ljudima koji možda ne žele dijeliti informacije obično su bitni. Što je posao napredniji, za detektiva također postaje važnije da ima malo tehnološkog znanja – korištenje kamera, razumijevanje računalne forenzike i upravljanje prisluškivanjem važni su dijelovi posla.