Ono što edukacijski psiholog radi uvelike ovisi o tome gdje taj psiholog živi budući da postoje dvije potencijalne definicije tog pojma. U SAD-u, obrazovni psiholog je zabrinut, obično na institucionalnoj razini (škola, fakultet, okrug) o tome koliko dobro prisutni programi učenja služe različitim populacijama u školi i što se može učiniti da se oni poboljšaju. U Ujedinjenom Kraljevstvu se ova definicija također može primijeniti, ali izraz može značiti i školski savjetnik, što se u Sjedinjenim Državama općenito shvaća kao osoba koja savjetuje pojedince u školi.
Ova razlika u definiciji je važna i u SAD-u bi neki od glavnih zadataka mogli biti procijeniti koliko učinkovito škola zadovoljava potrebe ukupne školske populacije. To bi se moglo pratiti na brojne načine. Ovi psiholozi mogu testirati različite učenike na čimbenike poput kvocijenta inteligencije, sposobnosti učenja jezika i drugih stvari, ili mogu proučavati standardizirane testove koje provodi škola. Oni također mogu identificirati populacije (rasne skupine, osobe koje uče jezike, nadarene učenike, djecu s teškoćama u učenju) škole za koje se čini da ne opslužuju postojeće strategije učenja.
S obzirom na proučavane teorije o obrazovanju i one najpouzdanije, edukacijski psiholog tada može tražiti načine za poboljšanje učinka škole kako bi služila svim populacijama. Oni daju preporuke o primjeni novih stilova poučavanja, nastavnih planova i programa ili načina na koje bi škola ili školski okrug mogli pružiti veću podršku populaciji koja je nedovoljno opskrbljena. Ako škola prihvati preporuke odgojno-obrazovnog psihologa, cilj će biti razvijanje materijala koji će se dati nastavnicima za promjene u nastavnim metodama ili aktivno upućivanje učitelja i ostalog osoblja o tome kako implementirati predložene promjene. Treba napomenuti da se ne prihvaćaju svi prijedlozi, iako većina škola koje angažiraju pedagoškog psihologa to čine jer žele poboljšati strategije učenja.
Postoje i slučajevi kada će pedagoški psiholog obavljati ovaj posao na individualnoj osnovi, osobito u vezi s učenicima s teškoćama u učenju. Mogli bi promatrati učenike i provoditi testiranje kako bi utvrdili u kojim područjima je učeniku potrebna veća podrška. Takve informacije mogu se prezentirati na sastanku između roditelja i školske uprave zajedno s preporukama o načinima na koje bi se učeniku moglo pomoći da se poboljša. Ovo još uvijek ne bi bilo tradicionalno savjetovanje jer bi sastanci s učenikom bili kratkotrajni i više bi bili promatrački.
U Ujedinjenom Kraljevstvu, edukacijski psiholog može značiti školski savjetnik, u kojem slučaju bi se ti psiholozi sastajali s učenicima i mogli bi raditi nekoliko mjeseci ili više s pojedincima kako bi im pomogli u određenim pitanjima kao što su školski uspjeh, problemi u ponašanju u školi ili drugi problemi. Obično se u SAD-u to naziva školskim savjetnikom i te se dvije uloge smatraju vrlo različitim, iako uz dopuštenje, školski savjetnik može pomagati na sastancima koji se održavaju radi utvrđivanja individualnih obrazovnih planova (IEP).
Postoji nekoliko različitih diploma koje osoba može trebati da postane edukacijski psiholog. Ovo je jedan od primjera u kojem ljudi mogu steći magisterij iz psihologije, iako im je obično bolje ako imaju ed.D ili doktorat iz psihologije. Rad na razini prvostupnika dobra je priprema za ovo područje, ali obično nije dovoljna da opravda zaposlenje.