Glazbeni aranžer uzima glazbeno djelo i organizira ga, ili ga postavlja, za sviranje određene grupe glazbenika. Aranžer ne stvara nova glazbena djela, već stvara nove načine sviranja starih skladbi. Djeluje na raznim mjestima i proizvodi glazbene aranžmane za različite vrste glazbenih grupa.
Postati glazbeni aranžer zahtijeva dobru pozadinu u glazbi. Ovi umjetnici moraju imati solidno znanje ne samo o tome kako čitati i pisati glazbu, već i o tome kako različiti instrumenti rade u kombinaciji jedan s drugim. Moraju razumjeti kako rasporediti tonove i glasnoće raznih instrumenata kako bi se melodije i harmonije što bolje isticale. Iako sigurno ima nekih s prirodnim sposobnostima, većina aranžera je imala neku klasičnu obuku, bilo kroz privatne sate ili formalno glazbeno obrazovanje, ili oboje.
Aranžiranje je slično orkestraciji, a ponekad se s njom brka. Orkestracija je postavljanje postojećeg glazbenog djela za određenu skupinu glazbenih instrumenata. Aranžiranje je malo drugačije po tome što dopušta nešto kreativnosti u glazbenom aranžmanu. Harmonije se mogu mijenjati i lagano mijenjati teme, mijenjati ritmove, pisati nove završetke ili se komad čak može kombinirati s drugim za “kombinaciju”.
Aranžmani se mogu napraviti za sve vrste glazbenih žanrova. Klasični, popularni i jazz među nekim su od najčešćih žanrova za aranžiranje. Ponekad se oni prelaze jedno u drugo, tako da jazz umjetnici mogu posuditi pjesme iz popularne glazbe, ili popularna glazba može posuditi iz klasične. Dobro poznati primjer za to je The Beatleov “With a Little Help From my Friends”, koji je bio optimistična pop melodija. Glazbeni aranžer uzeo je pjesmu i aranžirao je u puno soularniju verziju samo nekoliko godina kasnije, koju je izveo pjevač Joe Cocker. Dvije su iste pjesme s potpuno različitim ritmovima i obrascima, vrsta aranžmana koji se ponekad naziva i obrada pjesme.
Neki aranžeri rade za izdavačke kuće, proizvodeći notne zapise za pojedinačne instrumente ili kombinacije instrumenata. Glazbeni aranžer također može raditi na pretvaranju glazbenih djela u aranžmane za veće ansamble, kao što su koračnice ili orkestri. Ponekad je to konzervirani proces, što znači da se stvara i masovno proizvodi opći aranžman koji bi trebao funkcionirati adekvatno za većinu bendova. Drugi put, aranžeri rade jedan na jedan sa grupom kako bi stvorili prilagođeno glazbeno djelo. Ovo je posebno korisno kada imate posla s bendom koji radi izvan standardnih metoda ili kada ulazi u natjecanje, kao što je natjecanje bubnjeva, u kojem je originalnost neophodna.