Gradski šumari rade prvenstveno s drvećem i divljim životinjama u gradskim i prigradskim područjima. Oni su obično odgovorni za održavanje stabala u tim okruženjima, orkestriranje novih projekata sadnje drveća, a ponekad su također pozvani da utvrde mogu li se stabla ili trebaju li se posjeći na privatnom posjedu. Gradski šumar obično će se baviti ne samo zdravljem i održivošću drveća i divljih životinja u urbanim i prigradskim sredinama, već i kvalitetom zraka, očuvanjem tla, suzbijanjem štetočina i drugim srodnim temama. Budući da gradski šumari obično rade u područjima gdje je veći dio prirodnog krajolika zamijenjen umjetnim građevinama, često su odgovorni za očuvanje prirodnih resursa ili obnovu javnih i privatnih zemljišta.
Konkretne dužnosti gradskog šumara mogu ovisiti o tome gdje on ili ona radi, te je li posao u javnom ili privatnom sektoru. Gradski šumar koji radi u užem gradskom okruženju obično je poznat kao urbani šumar. Ovi urbani šumari odgovorni su za održavanje drveća i divljači unutar gradskih granica, što može uključivati i širi raspon dužnosti i aktivnosti. Većina radnih mjesta gradskog šumara zahtijeva diplomu šumarstva ili neki drugi srodni predmet. Zahtjevi za licenciranje razlikuju se od jednog područja do drugog, iako je manja vjerojatnost da će za poslove gradskog šumara niže razine u javnom sektoru biti potrebne licence.
Neki urbani krajolici potpuno su lišeni autohtonog drveća i drugih biljnih vrsta, dok drugi imaju opsežne parkove prirode. Status urbane šume unutar određenog grada može diktirati specifične odgovornosti gradskog šumara. Oni su obično odgovorni za sva stabla i druge biljne vrste koje ostanu u gradu, a često su također uključeni u napore obnove. U tu svrhu, gradski šumari se često živo zanimaju za pitanja poput kakvoće zraka i očuvanja tla.
Na rubovima gradova i u prigradskim područjima, gdje je vjerojatnije da koegzistiraju prirodne šume i razvijena područja, gradski šumari se često nazivaju šumarima zajednice. Ovisno o lokalnim zakonima i propisima, šumar zajednice može biti odgovoran za očuvanje prirodnih šuma na privatnom i javnom posjedu. U nekim slučajevima, privatni vlasnici zemljišta moraju se posavjetovati s gradskim šumarom, arboristom ili sličnim ovlaštenim stručnjakom prije sječe bilo kakvog drveća. Te su osobe često odgovorne za utvrđivanje jesu li određena stabla važna za ekosustav ili su u opasnosti od pada, što može odrediti hoće li se ili ne smiju ukloniti. Pitanja divljih životinja također su važan dio posla šumara u zajednici, jer zaštita staništa može biti velika briga u područjima u razvoju.