Korisnici računala vjerojatno su najviše upoznati sa softverom koji radi na njihovim operativnim sustavima. Mnogi, međutim, nisu toliko iskusni sa softverom koji regulira rad određenih sofisticiranih hardverskih komponenti. Te komponente programiraju profesionalci koji se nazivaju inženjeri ugrađenog softvera.
Hardverske komponente koje obavljaju specifične i specijalizirane funkcije nazivaju se ugrađeni sustavi. Oni djeluju kao računala unutar računala, s vlastitim procesorima i memorijom. Ugrađeni sustavi preuzimaju podatke iz određenih hardverskih komponenti, izvršavaju njihovo programiranje, a zatim prosljeđuju podatke drugim dijelovima hardvera u stroju. Uloga ugrađenog sustava mogla bi biti složena poput pretvaranja podataka iz interne antene u format podataka koji ostatak uređaja može koristiti, ili jednostavna kao što je prijenos specifičnih signala kada se aktivira gumbom. Inženjer ugrađenog softvera stvara programe koji pokreću te uređaje.
Posao inženjera ugrađenog softvera sličan je softverskim inženjerima koji kreiraju programe za stolna računala. Izvorni kod za pretvaranje podataka iz jednog formata u drugi isti je na osobnom računalu kao i u ugrađenom sustavu. Posao inženjera ugrađenog softvera razlikuje se u dodavanju dodatnog koda za program koji će se izvoditi na specijaliziranom komadu hardvera koji djeluje kao ugrađeni sustav.
Operacijski sustavi na kojima se izvode aplikacije za stolna računala uključuju razne upravljačke programe. Ovo je prikladno za ove sustave zbog niza hardvera koji bi mogao biti u računalu i softvera koji bi korisnik mogao pokrenuti. Ugrađeni sustavi su samostalni i pokreću samo jedan program. Iz tog razloga, programator treba samo učitati ograničen broj upravljačkih programa i sam program u ograničenu memoriju uređaja. Posao inženjera ugrađenog softvera obično uključuje određivanje najmanjeg broja upravljačkih programa koji će program trebati za rad na ugrađenom uređaju.
Nakon što inženjer ugrađenog softvera završi programiranje uređaja, njegov ili njezin rad mora biti dokumentiran. Ugrađeni sustavi se nikada ne koriste sami, već kao dio nekog većeg projekta. Da bi mogli koristiti uređaj, drugi inženjeri moraju znati informacije kao što su:
koje podatke ugrađeni sustav očekuje
koji format podataka očekuje njegovo programiranje
kako će uređaj reagirati na različite ulaze
format podataka koje će uređaj ispisati
Te se informacije zatim uključuju u tehničku dokumentaciju koju inženjeri ugrađenog softvera sami izrađuju, često u obliku priručnika. Ponekad, tehnički pisci, a ne stvarni inženjeri, kreiraju takve priručnike, na temelju bilješki koje daju softverski inženjeri. Za korisnike je od neprocjenjive važnosti posjedovanje dokumentacije na koju se može obratiti.