Izvršni direktor banke jedan je od ključnih administratora financijske institucije. Ovi glavni menadžeri upravljaju svakodnevnim operacijama, dugoročnim planiranjem i usklađenošću s propisima u banci kako bi osigurali da ona zadovoljava potrebe klijenata i dioničara. U pravilu bankovni rukovoditelji imaju niz godina iskustva u industriji i mogu imati fakultetske diplome poput magistra poslovne administracije (MBA) ili diplome računovodstva. Naknada se može razlikovati ovisno o financijskoj instituciji i dužnostima.
Neka ključna izvršna mjesta u banci otvorena su za glavnog izvršnog direktora, glavnog financijskog direktora i glavnog operativnog direktora. Ovisno o strukturi upravljanja bankom, mogu se zadržati i druga rukovodeća mjesta koja pokrivaju pitanja kao što su usklađenost s propisima, komercijalni klijenti, građani i upravljanje rizicima. Izvršni direktor banke obično ima jednog ili više pomoćnika koji pomažu u obavljanju dužnosti na radnom mjestu.
Na dnevnoj bazi, izvršni direktor banke pregledava poslovanje banke, identificira probleme i nedoumice te razvija politiku. Svaki izvršni direktor teži se usredotočiti na određeno područje poslovanja, što može zahtijevati određenu komunikaciju s drugima. Na primjer, glavni financijski direktor razgovara s odjelima komercijalnog i maloprodajnog bankarstva kako bi razgovarali o prihodima, načinima povećanja zarade i srodnim temama. Isto tako, izvršni direktor upravljanja rizicima mogao bi se sastati s glavnim operativnim direktorom kako bi razgovarali o načinima ograničavanja izloženosti banke riziku.
Izvršni direktori banke odgovorni su dioničarima ako se banka javno trguje. Obično održavaju redovite sastanke kako bi razgovarali i odredili politiku, razvili prijedloge proizvoda i poboljšali kvalitetu proizvoda i usluga u banci. U godišnjem izvješću, izvršni direktor banke može raspravljati o postignućima banke u prethodnoj godini, ponuditi projekcije budućeg učinka i pružiti kontekst za financijska objavljivanja. Na primjer, ako banka doživi pad prihoda, rukovoditelji bi mogli htjeti uvjeriti dioničare da je to rezultat velikog ulaganja ili neke druge aktivnosti osmišljene da dugoročno koristi banci.
U kriznim situacijama, izvršni direktor banke može biti pozvan da riješi krizu i održava javnu komunikaciju kako bi uvjerio ljude u situaciju. To može uključivati sastanak s osobljem u banci kako bi se razgovaralo o tome što se događa i kako to riješiti, kao i održavanje konferencija za novinare na kojima se raspravlja o događaju. Banke su posebno osjetljive na paniku i moraju pažljivo postupati s odnosima s javnošću kako bi izbjegli situacije poput masovnih povlačenja od zabrinutih klijenata.