Kognitivni psiholog bavi se proučavanjem i razumijevanjem kako pamćenje, percepcija i misao rade u mozgu. Nastao iz neslaganja s biheviorističkom školom mišljenja sredinom 20. stoljeća, kognitivizam nastoji pomoći ljudima tako što bolje razumije kako mozak obrađuje informacije. Kognitivni psiholozi koriste tradicionalne znanstvene metode za proučavanje uma, umjesto da se usredotočuju na vidljiva ponašanja ili psihoanalizu.
Percepcija je glavno područje kognitivne psihologije. Razumijevanje načina na koji ljudska bića vide svijet i koji čimbenici utječu na osobnu percepciju može biti vrlo važno za predviđanje budućeg ponašanja. U ovom području, kognitivni psiholog mora biti sposoban spojiti nekoliko disciplina psihologije koristeći znanstvenu metodu proučavanja. Kognitivizam, kako ga je definirao Ulric Neisser 1967., sugerira da um prati perceptivne procese slično kao što računalo obrađuje informacije, ali se razlikuje po tome što ljudi to čine kroz specifično gledište. Proučavanje percepcije omogućuje psihologu da istraži pitanja u srcu psihologije: kako ljudski um djeluje i što ga uzrokuje?
Postoji niz područja u kojima kognitivni psiholog može posvetiti svoje vrijeme proučavanju. Razumijevanje pamćenja ključno je područje discipline, koje vodi istraživanju kako se memorija pohranjuje ili gubi, a potom i kako se procesi pamćenja mogu poboljšati. Psiholog zainteresiran za pamćenje mogao bi raditi na poboljšanju ili liječenju stanja poput Alzheimerove bolesti, istraživati bolje načine kako pomoći ljudima da se pomire s sjećanjima blokiranim traumom ili čak razviti bolje tehnike pamćenja za rano obrazovanje.
Poboljšanje obrazovanja može biti važan fokus za kognitivnog psihologa. Proučavajući kako ljudi uče nove informacije, kognitivizam može pomoći u stvaranju obrazovnih metoda koje naglašavaju poboljšane tehnike učenja. Stvaranjem i razvojem novih metoda kako bi poučavanje bila učinkovitija, osoba u ovom području mogla bi doprinijeti podizanju ukupne razine obrazovanja stanovništva.
Neki radovi u kognitivnoj psihologiji usredotočuju se na odnos mozga prema jeziku i lingvistici. Kognitivni psiholozi mogu istraživati probleme govora i razvijati tehnike za poboljšanje rada u logopedskoj terapiji. Proučavanje načina na koji ljudi uče jezik također može biti povezano s obrazovanjem, budući da nove metode učenja dodatnih jezika mogu pomoći učenicima da brže govore.
Rad kao kognitivni psiholog može učiniti mnogo za poboljšanje ljudskog razumijevanja kako učenje i razumijevanje funkcioniraju u mozgu. Bilo da se fokusira na pamćenje, donošenje odluka ili lingvistiku, kognitivni psiholog ima priliku pridonijeti znanju cijele vrste. Iako je kognitivizam daleko od jedine važne psihološke discipline, zagovornici vjeruju da ima potencijal donijeti veliki napredak i dobrobiti ljudskoj rasi.