Kognitivna bihevioralna psihologija je grana psihološke prakse i istraživanja koja se usredotočuje na to kako unutarnje misli utječu na ponašanje i percepciju. Kroz istraživanje, klinički rad i edukaciju, kognitivno bihejvioralni psiholog pokušava poboljšati mentalno i psihološko liječenje pristupajući problemima s hipotezom da pojedinci, uglavnom, stvaraju vlastite postupke i reakcije. Kognitivno bihejvioralni psiholog može imati mnogo različitih poslova, poput podučavanja drugih o tom području, izravnog rada s pacijentima ili istraživanja novih tehnika i objavljivanja rezultata u znanstvenim časopisima.
U kliničkoj praksi psiholog kognitivnog ponašanja može raditi s pojedincima, obiteljima ili većim skupinama pacijenata koji se bore sa sličnim problemima. Velik dio kognitivne bihevioralne terapije provodi se barem djelomično u okruženju jedan na jedan, jer je važno da terapeut uspostavi odnos s pacijentom i pomogne mu u rješavanju individualnih problema s razmišljanjem i percepcijom. Većina tehnika ove vrste terapije temelji se na učenju pacijenata da sami sebi pruže pomoć, često učeći ih da racionaliziraju svoje percepcije. Na primjer, ako pacijent kaže “Ljudi misle da sam glup”, kognitivno bihejvioralni terapeut bi ih mogao pokušati navesti kako ispitati racionalnost te izjave postavljanjem pitanja, poput “Kako mogu znati da ljudi to misle? ” ili: “Zašto pretpostavljam da ljudi to misle?”
Kognitivno bihejvioralni psiholog može odlučiti raditi sa skupinama pacijenata koji pate od problema povezanih s mentalnim zdravljem, kao što su poremećaji prehrane, depresija, ovisnost ili problemi tjeskobe. Zagovornici teorije sugeriraju da se ovim oblikom terapije može riješiti gotovo svaki problem, budući da se usredotočuje na promjenu misaonih obrazaca i ponašanja pojedinca. Kognitivno bihejvioralni terapeut mogao bi raditi sa grupom za podršku osobama s poremećajima hranjenja, centrom za rehabilitaciju od droga ili institucijom za mentalno zdravlje kako bi pomogao skupinama pacijenata da nauče vještine samoprocjene kako bi se lakše borile protiv svojih problema.
Istraživanje je vrlo važno za kontinuirani razvoj psihologije kognitivne ponašanja. Neki psiholozi pomažu u razvoju ovog područja provodeći studije kako bi vidjeli kako temeljne teorije kognitivnog bihevioralnog ponašanja djeluju s različitim vrstama poremećaja, ili kako bi testirali učinkovitost novih tehnika temeljenih na psihološkim principima. Istraživači mogu dobiti sredstva iz različitih izvora za provođenje kontinuirane analize terapijskih tehnika, uključujući državne potpore i privatno komercijalno financiranje.
Kognitivno bihejvioralni psiholog koji je prakticirao neko vrijeme mogao bi pronaći radost i novu karijeru u podučavanju psihologije drugim psiholozima. Neki kognitivni bihevioristi zapošljavaju se na sveučilištima i trgovačkim školama kako bi ponudili sate i seminare o alatima, taktikama i filozofskim temeljima teorije. Ovo može biti izvrstan način da se iskustvo u karijeri iskoristi, a psihologu može omogućiti više vremena za istraživanje i školsku aktivnost nego što to dopušta privatna praksa.