Čuvar prirode može se odnositi na dva različita posla. Prvi je pojedinac koji radi u zoološkom vrtu, radi izravno u skrbi za životinje, kao što je hranjenje, čišćenje ograđenih prostorija i praćenje životinja zbog bilo kakvih znakova nevolje. Ova osoba također može predstavljati obrazovne programe za javnost. Drugi tip konzervatora prirode, koji se također naziva i konzervator, je onaj koji radi na očuvanju ili zaštiti divljeg zemljišta od razvoja, te na uspješnom upravljanju zemljištem kako bi se održalo zdravlje ekosustava i očuvala biološka raznolikost. Postoji mnogo različitih poslova u očuvanju, uključujući upravljanje prirodnim resursima i planiranje korištenja zemljišta, da spomenemo samo neke.
Prva vrsta čuvara prirode, pojedinac koji radi u zoološkom vrtu ili akvariju, svoju karijeru posvećuje radu sa životinjama. Iako je ova vrsta pojedinaca možda prošla veterinarsku obuku, on ili ona obično samo pomažu veterinaru u osoblju praćenjem životinja; može biti odgovornost konzervatora da se javi veterinaru ako primijeti bolesnu ili ozlijeđenu životinju, na primjer. Čišćenje kaveza i hranjenje životinja također mogu spadati u opis posla, iako mnogi konzervatori nadziru druge koji obavljaju te zadatke. Neki će također provoditi promatračka istraživanja, poput praćenja uzgoja ili društvenih interakcija među životinjama u zoološkom vrtu. Konzervator također može pripremiti obrazovne programe koje će podijeliti s javnošću.
Konzervator koji radi na zaštiti okoliša je druga vrsta čuvara prirode. Konzervator može raditi na zaštiti određenog dijela zemlje ili regije od bilo kakvog daljnjeg razvoja, što se naziva očuvanjem. Češće, međutim, zaštitari nastoje koristiti zemljište na odgovoran, održiv način, kao što je održavanje pomno upravljane šume za potrebe sječe. Zaštitne služnosti često se koriste za zaštitu zemljišta ili kako bi se osiguralo da se njime trajno upravlja.
Neki će se zaštitnici prirode više usredotočiti na područja prava i politike zaštite okoliša nego na upravljanje prirodnim resursima. Mogli bi raditi na razvoju novih zakona ili lokalnih politika za zaštitu okoliša, poput propisa o plovnim putovima ili onečišćenju. Čuvar prirode također može surađivati s lokalnim vlastima u planiranju korištenja zemljišta ili pitanjima zoniranja, nastojeći uravnotežiti potrebu za gospodarskim razvojem sa zaštitom važnih resursa i ekosustava u okolišu. Neki odlučuju raditi s zemljištima u državnom vlasništvu, kao što su državni ili nacionalni parkovi, kako bi educirali posjetitelje o važnosti zaštite okoliša. Za ljude koji se žele baviti ovim poslom ne nedostaje mogućnosti za posao.