Odvjetnik za lošu vjeru u osiguranju pomaže onim tužiteljima koji vjeruju da im je nepropisno uskraćeno osiguranje. Osiguranje je oblik zaštite u kojem pojedinac prenosi financijski rizik katastrofe na osiguravajuće društvo; osiguranik plaća premije i u zamjenu za plaćanje tih premija osiguravajuće društvo obećava da će platiti njegove račune ako dođe do određenog događaja ili nesreće. Na primjer, osiguranje automobila će platiti odštetu osiguranika kada se dogodi prometna nesreća, dok će zdravstveno osiguranje platiti zdravstvene račune osiguranika ako je bolestan. Osiguravajuća društva moraju postupati u dobroj vjeri prilikom pregleda i odobravanja ili odbijanja zahtjeva za osiguranje, a propust u tome može rezultirati tužbom i pravnom odgovornošću.
Sva osiguravajuća društva u Sjedinjenim Državama moraju se pridržavati nečega što se zove “sporazum dobre vjere i poštenog poslovanja”. To znači da osiguravajuće društvo ima zakonsku obvezu biti pošteno prema svojim osiguranicima. Poštenje uključuje istragu zahtjeva na razuman način i plaćanje kada je određena situacija pokrivena policom ili kada bi uvjeti police naveli razumnog osiguranika da posumnja da će određena situacija biti pokrivena. Ako osiguravajuće društvo prekrši ovaj ugovor i djeluje u lošoj vjeri, primjerena je radnja zbog kaznenog djela.
Odvjetnik za lošu vjeru u osiguranju predstavljat će tužitelja u tužbenom postupku. Odvjetnik za lošu vjeru u osiguranju će tako podnijeti tužbu protiv osiguravajućeg društva nadležnom sudskom sustavu. Najčešće se slučajevi rješavaju na državnom sudu budući da se osiguranje ne može prodati preko državnih granica, te su kao takvi državni sudovi nadležni za to pitanje.
Odvjetnik za lošu vjeru u osiguranju tada pomaže tužitelju dokazati svoju tužbu protiv osiguravajućeg društva. Kako bi dokazao takav slučaj, odvjetnik za lošu vjeru u osiguranju mora pomoći tužitelju da dokaže da je osiguravajuće društvo postupilo nerazumno i nepravedno te da je tužitelj time oštećen. Tužitelj tada može imati pravo na razne štete, uključujući naknadu za stvarne gubitke koje je pretrpio zbog neplaćanja potraživanja od strane tvrtke. Kaznena odšteta također je uobičajena u tužbama u lošoj namjeri. Ponekad se radi o velikim novčanim nagradama u kojima se osiguravajućem društvu nalaže da isplati novčani iznos ne da bi nadoknadio štetu tužitelju, nego da kazni osiguravajuće društvo i odvrati njega ili druge tvrtke od budućeg lošeg ponašanja.