Općenito, okružni sudac vodi suđenja, donosi presude i mora stalno istraživati i biti u toku s promjenama zakona. Provođenje suđenja zahtijeva od suca da sasluša sporove i odluči tko bi trebao dobiti slučaj. Za donošenje odluka u suđenju sudac mora poznavati pravila vođenja suđenja. On ili ona također moraju razumjeti zakone koji kontroliraju određenu temu. Sudac također mora imati vještinu pisanja odluka.
Povijesno gledano, u SAD-u su suci državnih i saveznih sudova, na primjer, morali rutinski putovati na brojna mjesta u određenoj geografskoj regiji kako bi saslušali predmete. Ljudi su različita mjesta s regijom nazivali krugom; tako je nastao izraz okružni sudac. Danas je vjerojatnije da će okružni sudac biti dodijeljen samo jednoj sudskoj zgradi.
Za obavljanje sudačke dužnosti, pokrajinski sudac mora poznavati pravila postupka koja kontroliraju kako predmeti teku kroz sud. Svrha ovih pravila je osigurati pravičnost u postupku suđenja. Sudac mora razumjeti kako primijeniti ova pravila kada odvjetnici podnose proturječne zahtjeve ili se ne slažu oko značenja ili tumačenja pravila. Nadalje, viši sudovi često donose odluke o tome kako primijeniti određeno pravilo, koje može odrediti kako sudac okružnog suda mora primijeniti određeno pravilo. To zahtijeva od suca da ostane na oprezu u pogledu bilo kakvih odluka koje kontroliraju kako se odluke o određenim stvarima moraju donijeti.
Okružni sudac također mora znati primijeniti pravila o dokazima na predmet. Ova pravila određuju koje vrste dokaza – uključujući svjedočenje, dokumente, imovinu – sudac može prihvatiti na sud. S druge strane, pravila mogu zahtijevati od suca da isključi određene dokaze. Pravila o dokazima također se stalno mijenjaju.
Razumijevanje pravila postupka i pravila o dokazima omogućuje okružnom sucu da vodi suđenja. Okružni sudac mora voditi suđenje na neutralan način, što znači da sudac ne može pokazati pristranost protiv ili za jednu stranu. Razna pravila koja reguliraju suđenje pomažu sucu da ostane ravnodušan.
Okružni sudac također je dužan napisati određene vrste pravnih dokumenata kao što su presuda ili nalog. Presuda sadrži činjenične nalaze suda i obrazloženje koje potkrepljuje odluku suda u konkretnom slučaju. Nalog također može sadržavati činjenične nalaze; međutim, obično je sažetiji od presude. Sudac strukturira te dokumente u određenom formatu kako to zahtijevaju pravila jurisdikcije.