Područje poljoprivredne ekonomije u većini je mjesta široko. Ono što je nekoć bila disciplina posvećena ekonomiji upravljanja zemljištem i maksimiziranju stoke, proširila se na istraživanje obnovljivih izvora; ruralno zemljište i planiranje zajednice; državni programi subvencija i zajmova za poljoprivredna gospodarstva; i ekološki agrobiznis, između ostalog. Poljoprivredni ekonomist može raditi za vladine agencije na nacionalnoj ili lokalnoj razini, pomažući u planiranju matematičke strane uspješnih poljoprivrednih politika. Drugi mogu raditi s tvrtkama za planiranje zemljišta ili buduće farme, upravljajući zajednicama ili analizirajući prilike za ulaganja u poljoprivredi. Drugi pak rade u akademskim krugovima, podučavajući poljoprivredne ekonomiste sutrašnjice.
Poljoprivreda je važan dio nacionalne agende svake zemlje. Zemlje s robusnim poljoprivrednim sustavima imaju sposobnost samoodrživosti, a one koje su naučile maksimizirati svoje prirodne resurse na mnogo su načina stabilnije i na unutarnjim i na međunarodnim frontovima. Međutim, podrška zdravom poljoprivrednom gospodarstvu obično se ne događa sama po sebi. Prakse koje su dobre za poljoprivrednu zajednicu u jednoj generaciji možda neće biti održive tijekom vremena, baš kao što se poljoprivreda i aktivnosti upravljanja hranom osmišljene da dobrobit cijele nacije mogu pokazati štetnima za ruralne zajednice koje dodiruju. Posao poljoprivrednog ekonomista je analizirati danu poljoprivrednu situaciju, a zatim izraditi strategiju za njezino održavanje i maksimiziranje tijekom vremena na obostranu korist.
Rad svakog poljoprivrednog ekonomista usredotočuje se na to kako se izračuni, projekcije i statističke analize ekonomije mogu primijeniti na poljoprivredu i razvoj zemljišta. Ekonomija je kao disciplina usredotočena na upravljanje i raspodjelu resursa. U poljoprivrednom okruženju, predmetni resursi su zemljište, poljoprivredna oprema i stoka, te prirodni resursi poput ugljena, slatke vode i prirodnog plina. Poljoprivredni ekonomist uključen je u maksimiziranje tih resursa na način koji omogućuje kontinuirani uspjeh i širenje poljoprivrednog života.
Ekonomija i poljoprivreda se sijeku na mnogo različitih načina, a poljoprivredni poslovi koji uključuju ekonomiju jednako su široki. Poljoprivredni ekonomisti rade na mnogo različitih poslova, za mnogo različitih poslodavaca. Neki većinu svog posla obavljaju za stolom, čitaju izvješća, donose zaključke o gospodarskim kretanjima te vrše izračune i analize poljoprivrede. Drugi mogu raditi na terenu, intervjuirajući poljoprivrednike, istražujući zemljište i promatrajući izglede i rezultate ruralnih i poljoprivrednih zajednica. Neki pišu analizu kako bi podučavali, a drugi da bi zagovarali; neki rade sa zakonodavnim tijelima, a neki lobiraju kod vlada u ime poljoprivrednika.
Unatoč razlikama u njihovom radu, na kraju krajeva, cijeli niz stručnjaka može se nazvati „poljoprivrednim ekonomistima“. S obzirom na širinu zajedničkih poljoprivrednih i gospodarskih pitanja u bilo kojoj zemlji ili zajednici, poljoprivredni ekonomisti nužno obavljaju čitav niz poljoprivrednih poslova i funkcija. Ipak, od treninga do strasti i svega između, profesionalci na tom području imaju mnogo važnih zajedničkih stvari.