Prirodni terapeut je zdravstveni radnik koji koristi različite tehnike za iscjeljivanje uma ili tijela osobe ili za sprječavanje bolesti. Osoba u ovoj profesiji može djelovati kao pružatelj primarne zdravstvene zaštite ili u suradnji s liječnikom ili drugim pružateljem primarne zdravstvene zaštite. U određenim slučajevima, liječnik, kiropraktičar ili drugi zdravstveni stručnjak može uputiti pacijenta prirodnom terapeutu. Ova vrsta pružatelja usluga može koristiti tehnike koje se vrlo razlikuju od onih koje koriste tradicionalni liječnici.
Prva stvar koju bi prirodni terapeut mogao učiniti je procijeniti način života svog pacijenta. Ako pacijent ima, na primjer, prekomjernu tjelesnu težinu, pušač i sjedeći, može se preporučiti promjena načina života prije nego što se propiše bilo koji drugi tretman. Prirodni zdravstveni stručnjak može propisati zdravu prehranu koja se sastoji od cjelovitih, svježih namirnica; plan vježbanja; plan za prestanak pušenja; i druge vrste modifikacija životnog stila. Općenito, cilj je potaknuti pacijenta na prirodniji, organski zdraviji način života.
Nakon što se pacijent posveti uvođenju svih potrebnih promjena u načinu života, prirodni terapeut može preporučiti vitaminske dodatke. Ovisno o tome želi li pacijent poboljšati svoje opće zdravlje ili se nada da će smanjiti ili eliminirati potrebu za lijekovima na recept za određene zdravstvene probleme, multivitamin ili određeni dodaci prehrani mogu biti prikladni. Prirodni terapeut bi trebao dobro razumjeti koje bilje, vitamini i drugi dodaci suplementima su prikladni za koja stanja.
Prirodni terapeut radi pod pretpostavkom da na fizičko zdravlje osobe utječe njezino ili njezino mentalno i duhovno zdravlje, pa bi terapeut mogao preporučiti jogu, meditaciju ili druge metode oslobađanja od stresa. Terapeut može pružiti ili preporučiti savjetovanje o mentalnom zdravlju ako je opravdano. On ili ona također mogu pacijentima dati savjete za bolji san, što može poboljšati zdravlje.
Prirodne terapije mogu se poprilično razlikovati od konvencionalnih lijekova. Neke terapije mogu biti komplementarne, što znači da se mogu koristiti zajedno s tradicionalnim tretmanima, ali druge su daleko od onoga što bi liječnik mogao propisati. Drugi se pak mogu preporučiti samo do određene točke bolesti, nakon čega se tradicionalna operacija ili lijekovi mogu koristiti kao posljednje sredstvo. Često je cilj pomoći pacijentu u postizanju dobrog zdravlja koje ne ovisi o lijekovima ili drugim tradicionalnim terapijama, a da se u isto vrijeme ne izloži riziku od bolesti koja se nepravilno vodi.